Wp/cnr/Vojislav Vulanović

Vojislav Vulanović (Zagorak kod Danilovgrada, 17. maj 1931 – Cetinje, 20. maj 2016) je crnogorski književnik i akademik.

Biografija

Vojislav Vulanović je rođen 17. maja 1931. godine u selu Zagorku kod Danilovgrada, u porodici Milke (rođene Đurović) i Đorđija Vulanovića.

Osnovnu školu učio je na Bogmilovićima, gimnaziju u Danilovgradu i Sivcu (Bačka), đe je završio malu maturu. Po završetku Učiteljske škole u Nikšiću 1952. stupio je u prosvjetnu službu u pljevaljskom kraju (Odžak, Boljanići), što je trajalo pet godina. 1958. godine vratio se u Vojvodinu i radio niz godina u Sivcu, u onoj istoj zgradi đe je nekada završio nižu gimnaziju. Od 1970. do 1976. vršio je dužnost upravnika Narodne biblioteke „Jovan Popović“ u Kuli (Kula, Crvenka, Ruski Krstur, Krupčić, Sivac, Lipar), đe je sa ostalim ljudima u kulturi razvijao znamenit kulturni život. Paralelno sa radom u školama vanredno je studirao srpskohrvatski jezik i jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. U međuvremenu, diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zrenjaninu. Potom se vratio u Crnu Goru. Postavljen je za lektora-redaktora u Radnoj zajednici Skupštine Crne Gore, na kojoj dužnosti je ostao sve do prijevremenog penzionisanja 1990. godine.

Zastupljen je u antologijskoj biblioteci crnogorske književnosti „Luča“ izborom pod imenom Glas preko zemlje (1979), kao i u više zbornika i antologija na našem i stranim jezicima. Bio je član-saradnik Matice Srpske, za što je odlikovan Diplomom sa Medaljom. Bio je dvanaest godina član Redakcije Stvaranja i uređivao poeziju u tom književnom časopisu. Učestvovao je na mnogim republičkim i jugoslovenskim kulturnim manifestacijama.

O njegovom stvaralaštvu su pisali najistaknutiji crnogorski i jugoslovenski književnici i književni kritičari. Poezija mu je prevođena na slovenački jezik, albanski, makedonski, rusinski, mađarski, engleski, rumunski, italijanski, poljski i neke druge jezike.

Piše i poeziju za đecu i mlade, koja je zastupljena u čitankama i lektiri toga uzrasta. Objavio je veliki broj književnih prikaza, eseja i tekstova sa društveno-političkom tematikom.

Bio je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), Crnogorskog PEN centra i Matice crnogorske.

Nagrade i priznanja

Dobitnik je više nagrada: Trinaestojulske nagrade, Nagrade Oslobođenja Titograda, Nagrade oslobođenja Kule, Nagrade oslobođenja Danilovgrada, Nagrade „Stara maslina“ u Baru.

Odlikovan je Ordenom Republike Jugoslavije sa bronzanim vijencem, Nagradom za životno stvaralaštvo za djecu i mlade i drugim nagradama.

2012. godine mu je dodijeljen status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.

Djela

• Topole će ostati same (1956)
• Prekornica (1964)
• Noćne ponikvice (1968)
• Kroz zlatni sjaj (1970)
• Hod ka liku (1972)
• Radivoj Ćirpanov (1972)
• Naziranje doma (1975)
• Ljeto u Poviji (1975)
• Gledam zemlju (1976)
• Dom (1977)
• Glas preko zemlje (1979)
• Prah" (1982)
• U polju dom (1982)
• Obasjanja" (1983)
• Velestovo (1986)
• Spile (1988)
• Glasovi iz Zaljuti (1989)
• Osijanov kovčeg (1991)
• Kameni dom (1991)
• Noćni psalmi (1993)
• Gorki vijenac (1995)
• Zakon (1996)
• Dadov atlas (1998)
• Komadi od sada (1999)
• Izvan vrtova (1999)
• Slobodni soneti (2005)
• Povijest nenapisanog (2003)
• Novi psalmi (2004)
• Psalmi pred morem (2006)
• Oni nas čekaju (2008)
• Odisej s Lastve (2009)
• Osvajanje beskonačnog (2011)
• Između zemlje i neba (2012)
• Lepeza zeba, haiku (2012)
• Osvajanje beskonačnog, izbor iz poezije (2014)
• Harfa trna (2014)
• Idu oblaci (2015)
• Zemlja i cvijet (2015)
• Neočekivani fragmenti (2015)
• Kameno more (2015)
• Strastna zemlja (2015)
• Rvanje s vasionom (2017)

Djela za đecu i mlade

• Gde da smestimo sunce (1973)
• U polju dom (1982)
• Ne dam tati ja u lovce (1987)
• Sunce Trešnjeva (1991)
• Zaboravili smo snijeg (1997)
• Usred svijeta (izbor) (1999)
• Ovo je napisala jesen, pjesme za đecu (2011)
• Iz Hajdanine sveske (2012)

Spoljašnje veze

• Danilo Radojević: Glas protiv podaništva – Pjesnički obračun Vojislava Vulanovića

Izvori

• Goran Sekulović: Crnogorci su imali jedinstvenu katedru jezika i duhovnosti (Intervju sa Vojislavom Vulanovićem), Prosvjetni rad, list crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika, Broj 38, oktobar 2015, ISSN 0033-1686