Gavrilo Trojičanin (Pljevlja, 17. vijek), crnogorski je istoriograf i prepisivač.
Biografija edit
U Vrhobreznici kod Pljevalja, u Manastiru Sv. Trojice, bio je sredinom XVII vijeka razvijen prepisivački centar.[1] U XVII vijeku u njemu djeluje čuvani monah Gavrilo Trojičanin. Gavrilo je između 1633. i 1651. prepisivao stare rukopisne knjige (nekoliko hiljada listova), od kojih je najznačajniji Vrhobreznički ljetopis. Pošto između 1633. i 1642. nema nijednoga njegova sačuvanoga rukopisa, a nakon toga se otkriva njegovo dobro poznavanje ruske recenzije, pretpostavlja se da je u tome vremenu bio ili u Rusiji ili u Moldaviji, đe je, takođe, mogao da se upozna s ruskim prijepisima. Gavrilo je prepisao jedan minej (1633), psaltir[2] i mjesečnik (1642), Šestodnev Jovana Egzarha s Hrišćanskom geografijom Kozme Indikoplova (1649), a to su, uz Miroslavljevo i Divoševo jevanđelje, naši najljepše ilustrovani rukopisi.
Literatura edit
- Vrhobreznički lјetopis: knjiga starostavna iz 1650, prev. Vladeta Cvijović, Podgorica, Istorijski institut Crne Gore, 2000.
- Nikola Racković, Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009.
- Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.