U XVI i XVII vijeku, za čitavih dvjesta godina, na mitropolitskoj stolici u Cetinjskom manastiru, sve do vladike Danila Petrovića, bilo je četrnaest vladika.[1]
Vladike
editMitropolit Vavila bio je prvi mitropolit u Cetinjskom manastiru poslije odlaska posljednjeg Crnojevića iz Gornje Zete, tada već Crne Gore. On je odmah od početka počeo da stiče ugled kod plemena u okolini Cetinjskog manastira, ali faktički nije imao, niti je mogao imati nikakave svjetovne vlasti. Poslije Vavile, pa za čitavih dvjesta godina, na mitropolitskoj stolici u Cetinjskom manastiru, upravo sve do vladike Danila Petrovića, bilo je oko trinaest vladika. Pojedini od ovih vladika imali su veliki značaj u okupljanju crnogorskih plemena za borbu protiv Turaka.
Vladike iz Cetinjskog manastira do vladike Danila bile su ovim redom: German, Pavle, Vasilije, Nikodim, Romil (polovinom XVI stoljeća), Pahomije Komanin (u drugoj polovini XVI stoljeća), Venijamin (pri kraju XVI stoljeća), Rufim Njeguš (u prvoj polovini XVII stoljeća), Mardarije Kornećanin (polovinom XVII stoljeća), Rufim Boljević (u drugoj polovini XVII stoljeća), Vasilije Veljekrajski, Visarion Bajica, (pri kraju XVII stoljeća) i posljednji od tih vladika iz raznih bratstava - Sava Kaluđeričić iz Očinića, poslije kojeg je došao za vladiku Cetinjskog manastira Danilo Petrović.