Stevan Bulajić (Vilusi kod Nikšića, 22. jul 1926 – Sarajevo, 1997) je crnogorski i bosanskohercegovački književnik i scenarista.
Biografija
editStevan Bulajić je rođen u Vilusima, pored Nikšića, 22. jula 1926. godine. Osnovnu školu je završio u Sarajevu, đe je do okupacije Bosne i Hercegovine 1941. godine pohađao i srednju školu. Čim je izbio rat, Bulajić se sa roditeljima i braćom vratio u svoj rodni kraj, đe je već 13. jula 1941. godine učestvovao u Narodnooslobodilačkom ustanku, zajedno sa starijim bratom Đorđem i mlađim Veljkom. U borbama su sva trojica bili ranjeni, a Đorđe je podlegao ranama.
U ratu, kao sedamnaestogodišnjak, Bulajić je napisao svoju prvu pjesmu. Oslobođenje zemlje dočekao je kao oficir. Tada je već pisao i svoje prve priče. Njegova prva knjiga bile su Ratne novele, a kasnije je objavio i svoj prvi, humoristički roman Putovanje bez voznog reda, a zatim i knjige pripovjedaka Lov do mora i Trag u magli. Pisao je i scenarije za filmove, između ostalog, za filmove Kozara i Bitka na Neretvi.
Bio je urednik u novinama „Oslobođenje“, „Male novine“, „Čičak„ i „Zadrugar„.
Djela su mu prevođena na više svjetskih jezika. Dobitnik je više nagrada i priznanja za književni rad.
Rat 1992-1995. godine je proveo u Sarajevu, đe je i umro 1997. godine.[1]
Glavna djela su mu zbirke pripovjedaka Lov do mora (1961), Trag u magli (1973), izbor Spomenik (1976); priče za đecu Moj djed lovac (1954), romani za mlade Izviđači Vidrinog jezera (1954), Krilati karavan (1955), Njih šezdeset (1956), Zemlja bez batina (1958), Nebeski mornar (1960), Šalajko (1974) i Dukljan i vuk (1978).
Vanjske veze
editReference
edit- ↑ Biografija: Stevan Bulajić, site: djecija-knjiga.ba Template:Wayback (Pristupljeno 14.4.2019.)