Ivan Ceković (Golubovci, Zeta, 6. oktobar 1930[1] - Podgorica, 17. februar 2009[2]) je crnogorski pjesnik.
Biografija
editIvan Ceković je rođen 6. oktobra 1930. godine u Golubovcima, blizu Podgorice, đe je pohađao gimnaziju. Studirao je Novinarsko-diplomatsku visoku školu i Filozofski fakultet u Beogradu, u kome je živio blizu četiri decenije.
Od svoje rane mladosti radio je u novinarstvu kao reporter i urednik (Radio Titograd, „Duga“, „Rad“, „Beogradska nedelja“), da bi od 1967. godine živio isključivo od svog književnog rada. Pisao je kritiku o književnim tokovima, a pratio je i savremenu likovnu umjetnost i objavljivao osvrte o likovnim izložbama.
Književno stvaralaštvo
editZa života je objavio osam knjiga za odrasle i veći broj knjiga namijenjenih đeci i mladima. Poezijom za đecu i mlade zastupljen je u čitankama, antologijama i školskim lektirama, a prevođen je i na desetak svjetskih jezika, kao i na sve jezike naroda bivše Jugoslavije. Izbor poezije za đecu objavila mu je 1976. moskovska „Detskaja literatura“ pod imenom Moj dom (Moja kuća).[1]
„I dok pjesmu zapisujem - sa mnom nek je dječji svijet“ (I. Ceković) - sa tim svijetom Ceković istinski živi, igra se, zapisuje njegove „zgode i nezgode“, njegove snove - javne i tajne. On se s tim svijetom igra, ali mu ne pjeva uspavanku, već ga budi, savjetuje, ponekad i blago opominje, pripremajući ga za život odraslih ljudi. (Milo Kralj o Cekovićevoj poeziji za đecu i mlade)[3]
1976. godine je, zajedno sa Miodragom Šijakovićem, priredio zbornik Školske priredbe u dva obimna toma.[1]
1970. godine je priredio knjigu Poznanstva sa dečjim piscima, u kojoj je na inventivan način, prilagođen đečjem viđenju i doživljaju svijeta intervjuisao najpoznatije jugoslovenske književnike za mlade, među kojima su bili Aleksandar Vučo, Milovan Danojlić, Arsen Diklić, Dobrica Erić, Dušan Radović, Ljubivoje Ršumović, Branko V. Radičević, Desanka Maksimović, Stevan Raičković, Branko Ćopić, Mira Alečković Voja Carić, Mirjana Stefanović i drugi. U knjizi je predstavio i portrete crnogorskih književnika, koji se i danas smatraju sastavnim dijelom kako nacionalne, tako i nekadašnje jugoslovenske literature - Mirko Vujačić, Anta Staničić, Dušan Kostić, Dušan Đurišić, Milenko Ratković, Draško Šćekić i Dragutin M. Malović. Knjiga je doživjela nekoliko izdanja.[4]
Ceković je, takođe, priredio izbor (svojevrsnu hrestomatiju) Čitao sam da čitate (knjiga o knjigama, ali, djeco i o vama) koju je publikovao Kulturni centar iz Gornjeg Milanovca, 1980. godine. U ovo žanrovski mnogoliko ostvarenje, priređivač je uvrstio pjesme, priče, bajke i odlomke iz romana najpoznatijih svjetskih, kao i pisaca nekadašnje Jugoslavije, od Desanke Maksimović, Branka Ćopića, Zvonimira Baloga, Dobrice Erića, Nasihe Kapidžić-Hadžić, Moša Odalovića, Milenka Matickog do Astrid Lindgren, Frenka Bauma i ostalih autora. Crnogorski književnici nijesu izostali ni u ovom izboru: Dušan Đukić (Zlatna frula, Krletka), Jevrem Brković (Krivda i pravda, Pravda), Anto Staničić (Minus), Velimir Milošević (Krilata cvećarnica, Velika mala djeca, Djeca su vojska najjača), Dušan Đurišić (Probuđene stvari, Šta su rekli), Milenko Ratković (Dvoboj u gradu dječaka) Dragan Radulović (Krilati dječaci, Od sebe veći).[5]
2015. godine, Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ posthumno je objavila zbirku poezije Ivana Cekovića Ja sada putujem. U knjizi je zastupljena poezija koja je nastala u posljednje dvije godine života crnogorskog pjesnika, koji je preminuo 15. februara 2009. godine.[6]
Nagrade i priznanja
editZa svoju prvu pjesničku knjigu za mlade, Kad bi Mjesec bio balon, (koja je više godina bila lektira u Crnoj Gori, sve dok nije zamijenjena knjigom Sunce u tvojim očima) dobio je nagradu „Mlado pokolenje“ za najbolju knjigu 1964. godine, a za sljedeću zbirku Šetači, laganije dobio je nagradu „Neven“ za 1967. godinu. Dobitnik je, takođe, i „Nagrade oslobođenja Titograda“ (1978) i najvećeg crnogorskog priznanja Trinaestojulske nagrade za životno djelo (1981). Na Jugoslovenskom festivalu pjesnika za mlade, maja 1997. u Kolašinu, dodijeljena mu je Povelja za stvaralaštvo za djecu, a 1998. u Baru dobio je priznanje Festivala “Susreti pod Starom maslinom” za ukupno djelo namijenjeno mladima.[1]
Djela
editZbirke poezije
edit- Oko što ne umire ćutke (1956)
- Ratu umjesto psovke (1958)
- Kakav je to način (1961)
- Ravnaj se po boru (1964)
- Hod i ruža (1970)
- Pozna zora (1972)
- Otići dalje (1976)
- Čovjek mu vidik jedini (1978)
- Ja sada putujem (2015)
Djela za đecu i mlade
edit- Kad bi mjesec bio balon (1964)
- Zvjezdani vrt (1965)
- Šetači, laganije (1967)
- Poznanstva s dječjim piscima (1970)
- Nek izvoli kako ko voli (1973)
- Putovati svijetom makar trotinetom (1976)
- Sunce u tvojim očima (1979)
- Čitao sam da čitate (1980)
- Ko se sa kim grli (1990)
- Najveći šešir ima dan (1999)
Izvori
edit- Ivan Ceković: Najveći šešir ima dan (izabrane i nove pjesme), Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorica, 1999
- Ivan Ceković: Sunce u tvojim očima, Domaća lektira za VI razred osnovne škole, Zavod za školstvo, Podgorica, 1993
- Ivan Ceković: Poznanstva s dečjim piscima, autorsko izdanje, Beograd, 1972
- Ivan Ceković: Čitao sam da čitate, Kulturni centar, Gornji Milanovac, 1980
Reference
edit- ↑ 1.0 1.1 1.2 1.3 Ivan Ceković: Najveći šešir ima dan (izabrane i nove pjesme), Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorica, 1999, str. 85-87,
- ↑ Kalendar: 17. februar (Objavljeno 17.2.2019., pristupljeno 29.3.1019.)
- ↑ Milo Kralj: Pred ljepotom i izazovima svijeta, predgovor u knjizi Ivana Cekovića: Sunce u tvojim očima, Domaća lektira za VI razred osnovne škole, Zavod za školstvo, Podgorica, 1993
- ↑ Tode Čolak: Cekovićevo drugovanje s piscima za decu, predgovor u Ivan Ceković: Poznanstva s dečjim piscima, autorsko izdanje, Beograd, 1972, str. 6-7
- ↑ Ivan Šop: Ivan Ceković: „Čitao sam da čitate“, recenzija iz knjige Ivana Cekovića: Čitao sam da čitate, Kulturni centar, Gornji Milanovac, 1980, str. 292
- ↑ O stihovima Ivana Cekovića u podgoričkoj Narodnoj biblioteci (Objavljeno 15.10.2015, pristupljeno 29.3.2019.)