Vranjinsko jevanđelje crnogorski je ćirilski rukopis nastao 1436.[1]
Opis
editNajpoznatije djelo nastalo u manastiru Sv. Nikole na ostrvu Vranjini, u Skadarskom jezeru, je Jevanđelje, nazvano vranjinskim, urađeno rukom kaluđera manastira Morače, koji su ovđe došli početkom XV vijeka.
Vranjinsko jevanđelje je dugo bilo nepoznanica, iako se znalo da postoji. Vranjinsko, odnosno Zetsko četvorojevanđelje Manastira Vranjina nalazi se u Odesi od sredine XIX vijeka. Vidio ga je i opisao Rus Al Kočubinskij. Jevanđelje se nalazilo u rukama pojca parohijske crkve u Odesi, starovjerca Baklanova, koji ga je dao „na uvid“ Kočubinskom. Rukopis je pisan na papiru, dobro očuvan, ali nedostaju početni i krajnji listovi. Nema korica, ali parčad zeleno-crne, svilene vrpce, koja je držala korice svjedoče o raskošnome povezu.
Rukopis se sastoji od tabaka veličine kvaternija (četvrt formata). Papir je debeo, sjajan, s uzdužnim vodeno štampanim redovima, ali je od upotrebe dobio tamniju boju, s ostacima voska nakapanog na listovima. Sudeći po oznakama svezaka, rukopis se izvorno sastojao od 34 sveske, sa duplom signaturom, na prvoj i posljednjoj strani svake sveske, dolje, pored prijevoja listova.
Rukopis počinje „Predgovorom bugarskog arhiepiskopa Teofilakta“, a slijedi sadržaj glava Jevanđelja po Mateju, list I–IV. Nastavlja se prvi list četvrte sveske, koji počinje riječima: „Radi Josifa muža Marijina...“, što znači da od teksta Jevanđelja nedostaje jedan list. U daljem dijelu teksta Jevanđelja ne nalazi se nijedan prekid do kraja rukopisa, đe je u 34. svesci treći list izgubljen, na kome su stajale posljednje strofe Jovanova jevanđelja. Rukopis se završava riječima: „...viđe učenika, koga ljubljaše Isus...“.
Izvor
edit- Božidar Šekularac: Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014.