Bjelopavlići (Бјелопавлићи) su crnogorsko pleme albanskog porijekla, jedno od sedam tzv. brdskih plemena. Središte savremenih Bjelopavlića je Danilovgrad. Istorijske granice plemena su: Nikšićka Župa na śeveru, Rovca i Piperi na istoku, mjesto Spuž i pleme Zagarač na jugu, i Pješivci na zapadu.
U užoj, unutarcrnogorskoj geografskoj podjeli, Bjelopavlići su Brđani. Krajem 18. vijeka Bjelopavlići su se ujedinili sa Crnogorcima.
Porijeklo edit
Prvi sačuvani dokument o Bjelopavlićima potiče iz Dubrovnika 1411. godine.
Bjelopavlići po predanju potiču od muškarca po imenu Bijeli Pavle koji se doselio iz Dukađina, oblasti iz Metohije. Njegova braća bila su Nikola i Gavrilo. Prema legendi, Bijeli Pavle je imao dva sina: Šćepana i Dmitra. Od Šćepana računaju porijeklo bjelopavlićka bratstva Vražegrmci i Martinići, a od Dmitra računaju porijeklo Petrušinovići, Pavkovići, Matijaševići, Tomaševići i Kalezići.
Vjeruje se da se grob Bijelog Pavla nalazi u selu Gradac, u kome živi bratstvo Jovanovića.
Vjera edit
Pleme Bjelopavlići pripada pravoslavnoj vjeroispovijesti. Kao sveticu slave Svetu Petku, 27. oktobra.
U Bjelopavlićima se nalaze manastir Ostrog i manastir Ždrebaonik. U Manastiru Ostrog čuvaju se mošti Svetog Vasilija, a u manastiru Ždrebaonik mošti Svetog Arsenija.