Mihailo Vukotić, crnogorski slikar (Čevo, Cetinje, 11.07.1904 – 24.09.1944)[1].
Biografija edit
Upisao je Umjetničku školu u Beogradu 1925. godine, koju je i završio 1930. godine akademskim tečajem. Živio je skromno, povučeno i u velikoj materijalnoj oskudici. Mladi umjetnici, kojima se pridružio i Vukotić, živjeli su boemski, po kafanama u Skadarliji i u ateljeu Tome Rosandića u Jevremovoj 19, đe je jedno vrijeme Vukotić i stanovao. Tu su se održavali i sastanci mladih ljudi revolucionarno nastrojenih kao što su Pivo Karamatijević, Branko Šotra, Đorđe Andrejević Kun i Stevan Bodnarov. Nekoliko mjeseci u toku 1927. i 1930. godine boravio je u Parizu. Pośećivao je muzeje i galerije i družio se sa Petrom Lubardom, Milom Milunovićem i Milivojem Uzelcem. Na Međunarodnoj izložbi 1937. godine u nacionalnom paviljonu u Parizu njegovi radovi su bili izloženi zajedno sa radovima Mila Milunovića, Jovana Bijelića, Matije Jama, Riharda Jakopiča, Ivana Tabakovića, Milana Konjovića i drugih. Iste godine je izložio svoje radove i u Rimu. Od 1938. godine bio je član likovne grupe „Lada“. 1941. godine se vratio na Cetinje.
Periodizacija edit
Periodizaciju Vukotićevog stvaralaštva otežava činjenica da je datirao vrlo mali broj slika. Njegovo intimističko slikarstvo može se podijeliti u dva perioda: "tamni", koji traje od 1927. godine do 1930. godine, tj. period izmedju dva boravka u Parizu, i romantični period koji čini "lirska faza" od 1930. do 1934. godine i "svijetla faza" od 1934. do 1944. godine, tj. period do kraja slikarevog života.
Tamni period edit
Radovi iz "tamnog perioda" imaju sve odlike slikarstva s kraja treće decenije, izuzev nekoliko crteža koji naginju nadrealizmu. To je slikarstvo novog realizma, u kojem preovladava slikanje figure, blago geometrijski stilizovana forma i tamni tonalitet. Najznačajnija ostvarenja ovog perioda su "Akt" i "Autoportret" koji se trenutno nalaze u Umjetničkoj galeriji Crne Gore, te "Akt" koji se sad nalazi u Muzeju savremene umjetnosti u Beogradu.
Lirska faza romantičnog perioda edit
U "lirskoj fazi" Vukotić rasvjetljava paletu. Taj postupak se može pratiti od "Portreta muškarca (Stevan Bodnarov)", slike kojom se prvi put pojavio pred publikom na izložbi u paviljonu "Cvijeta Zuzorić" 1928. godine. Sliku je otkupilo Ministarstvo prosvjete, a danas se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu. Slike "Mrtva priroda" i "Portret muškarca" predstavljaju najbolja Vukotićeva ostvarenja. Ovoj fazi pripada i slika "Predio iz okoline Cetinja", koja nosi istinske osobenosti i poetiku ovog kraja.
Svijetla faza romantičnog perioda edit
U slikama "Svjetle faze" portretisao je sela i predjele oko Beograda i sam Beograd. Najznačajnija djela su: "Predio" i "Pejzaž" (obje iz Umjetničke galerije Crne Gore). Ovi pejzaži donose Vukotiću potpunu afirmaciju. Godine 1935. dobija Nagradu Politike za sliku "Stepenište na Kalimegdanu", a 1936. godine Nagradu Beograđana u iznosu od 12.000 dinara za sliku "Pejzaž". U ovoj fazi svjetlost je potpuno istakla boju, a Vukotićevo majstorstvo je dobilo potpun izražaj.
Samostalne zložbe edit
- 1933. Umjetnički paviljon, Beograd (sa vajarem M. Tomićem)
- 1952. Izložbena sala u Biljardi, komemorativna izložba, Cetinje
- 1999. Crkva Santa Marija, Budva,
- 1999. Centar za kulturu, Galerija “Veliša A. Leković”, Bar
- 2012. Crnogorska galerija umjetnosti “Miodrag Dado Đurić”, Cetinje
Nagrade edit
- 1934. Nagrada “Politike”
- 1935. Nagrada Beograđani – beogradskim umetnicima, Beograd