Marko Car (Herceg Novi, 30. 8. 1859. – Beograd, 1. 11. 1953) crnogorski je pisac i književni kritičar.
Biografija
editRadio je u Pokrajinskom vijeću Dalmacije i kao šef Saborske kancelarije u Zadru, potom u Ministarstvu prosvete u Beogradu. Bio je dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti, počasni član Matice srpske, predśednik Srpske književne zadruge. Pisao je pjesme, pripovijetke, eseje, putopise, kritike i prikaze.[1] Prevodio je sa italijanskog i francuskog.
Iz bibl.: S bojnog i ljubavnog polja, Mostar, 1904; Naše primorje, Dubrovnik, 1910; Moje simpatije, Zadar, 1913; Ogledi i predavanja I, Beograd, 1931.
Literatura
edit- Nikola Racković: Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009.