Lazar Tomanović (Lepetane, 3. 9. 1845 – Jošice, 2. 11. 1932) crnogorski je političar, prevodilac i publicista.
Biografija
editStudirao je pravne nauke u Pešti, a zatim u Gracu. Nakon diplomiranja radio je kao sekretar Senata na Cetinju, nakon čega se vratio u Grac, đe je položio ispite za doktora pravnih nauka, da bi zvanično bio promovisan 1874. godine. Bio je sekretar Senata, ministar pravde, ministar spoljnih poslova i predśednik vlade Crne Gore (1907–1912). Pravne nauke, književnost i istorija predstavljale su osnovne sfere njegova interesovanja. Bio je urednik lista Glas Crnogorca, časopisa Nova Zeta i godišnjaka Grlica.
Pored aktivnog kulturno-političkog angažmana i saradnje sa brojnim listovima i časopisima (Zastava, Narod, Pančevac, Srbsko-dalmatinski magazin), bavio se i prevodilaštvom – prevodio je Gveracija, Petarku, Leopardija i druge talijanske autore.[1]
Iz bibl. Bokelji u ratu za oslobođenje grčko (1873), Fra Andrija Kačić prema Srpstvu i Hrvatstvu – Gundulićev „Osman“ sa gledišta srpsko-hrvatske razmirice (1886), Petar II Petrović Njegoš kao vladalac (1896), G. Ruvarac i Montenegrina (1899), Ivan Crnojević gospodar zetski – odgovor g. J. N. Tomiću na njegovu raspravu „Crnojevići i Crna Gora“ (1900), O Ivanu Crnojeviću: nekoliko pitanja po najnovijim izvorima (1902), Iz moga ministrovanja, knjiga I: odnosi sa Austro-Ugarskom (1921), Događaji u Boki Kotorskoj od godine 1797. do 1814: prilog istoriji Crne Gore (1922), Pedeset godina na prestolu Crne Gore: 1860:1910 (1910), Putopisna proza (2007).