Krsto Ivanović (Budva 1618. – Venecija 1688), crnogorski je pisac.
Biografija
editPrvi značajniji pisac s crnogorskih prostora koji je stekao slavu van granica svoje domovine i to u samome centru onovremenih kulturnih zbivanja, u Veneciji, bio je budvanski pjesnik, hroničar, dramski pisac i teatrolog Krsto Ivanović. Ivanović se školovao u Budvi i Italiji. Doktorirao je iz oblasti prava u Padovi. Nakon završetka studija u Budvi je obavljao dužnost kanonika katedralne crkve Svetoga Ivana i bio gradski učitelj. Potom seli u Veronu, da bi posljednjih trideset godina života proveo u Veneciji. Bio je istaknuta ličnost mletačkih književnih, muzičkih i pozorišnih krugova, član raznih akademija, kanonik kaptola crkve Svetoga Marka.[1]
Pisao je poeziju na crnogorskome, talijanskome i latinskome jeziku.
Ivanović je prvi naš teatrolog. Naime, u njegovoj knjizi Minerva al Tavollino, objavljenoj u Veneciji 1681. godine, nalazi se i tekst „Memorie Teatrali di Venezia“, koji pored iscrpnoga opisa pozorišnoga života Venecije donosi i pregled repertoara svih mletačkih pozorišta od 1637. do 1667. godine s nazivima 220 djela odigranih na venecijanskim scenama toga vremena. Autor se u tome kratkom i zanimljivome spisu ne zadržava samo na istorijatu i detaljnoj deskripciji venecijanskoga pozorišnog života, već se upušta i u rasprave o prirodi i funkciji drame i teatra pa primjećuje kako pozorište nudi tri načina uživanja: „oku se nudi sjaj scene, uhu muzika, a duhu poezija.“
Ivanović je i autor pet melodrama, libreta za opere na mitološke teme koje su u to vrijeme doživjele značajan uspjeh i bile štampane i izvođene više puta. To su djela: L' Amor Guerriero, La Circe, Il Coriolano, La Costanza Trionfante i Lisimaco.
Izvor
edit- Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.