Crnogorska/zetska redakcija staroslovenskoga jezika tip je staroslovenskoga jezika izgovorno prilagođen mjesnome jeziku prepisivača iz srednjovjekovne Zete.
Pod redakcijom se podrazumijeva spontano (nesvjesno) prilagođavanje staroslovenskih tekstova unošenjem jezičkih obilježja kraja iz kojega su poticali njihovi prepisivači. Crnogorska/zetska redakcija definiše se kao tip staroslovenskoga jezika izgovorno prilagođen mjesnome jeziku prepisivača iz srednjovjekovne Zete. Ta redakcija nastala je vjerovatno u dvorskoj kancelariji Stefana Nemanje u Kotoru i obilježila zetski period crnogorske pismenosti i književnosti, premda ima autora (poput npr. Aleksandra Belića) koji je datiraju u dublju prošlost. Iz nje su se razvile i bosanska i srpska redakcija staroslovenskoga jezika. Zetska/crnogorska redakcija neosnovano je često tretirana kao zetsko-humska, iako se zna da je nastala u Zeti, a onda se odatle proširila na Hum.[1]
Reprezentativni ćirilički spomenik nastao na toj redakciji jeste Miroslavljevo jevanđelje, tj. onaj njegov dio koji je pisao Varsameleon, dok drugi, kraći dio pripada srpskome književnom nasljeđu.
Literatura
edit- Vojislav P. Nikčević, Crnogorski jezik, tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993.