"Ali iznad svega je, dok se ljeto vuklo svome kraju, učio voljeti nerad, ne nerad kao krpice slobode potajno otkinute od prisilnog rada, ne kao one potajne krađe u kojima bi trebalo uživati sjedeći na petama pred cvijetnom lijehom, s vilicom u ruci, već kao podavanje samoga sebe vremenu, vremenu koje poput ulja polahko plovi licem svijeta s obzora na obzor, strujeći preko njegovog tijela, kružeći mu u pazusima i po međunožju, milujući mu očne kapke." (Život i doba Michaela K.)
