Zetsko-podgorička govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.[1]
Obuhvata područje podgoričkoga gradskog govora, Tuzi, Zetu, Lješkopolje i crnogorske govore skadarske oblasti.
- Akcenatski je sistem dvočlan s očuvanim neakcentovanim dužinama. Kratkosilazni akcenat ne može se naći na otvorenoj ultimi. Npr. sȅstra, sestrê // trâva, trāvê // potȍk, potȍka // nārȍd, nārȍda. Likovi Pērȍ, Stānȁ jedini su poznati u ovoj oblasti, što znači da nema jednačenja nominativa i vokativa u toj kategoriji. Izuzeci se javljaju u primjerima strīkȍ, bābȍ, frātȍ, srēćȍ, jādȁ, (h)ālȁ, skōrčȁ, smōtȁ, tūtȁ, nōšȁ, žvākȁ, bēbȁ, bōĺȁ. Riječ je dakle o nesistemskome kratkosilaznom akcentu na otvorenoj ultimi u dvosložnim riječima koje imaju predakcenatsku dužinu. Kratkosilaznoga akcenta na otvorenoj ultimi kod trosložnih i višesložnih riječi nema osim nekoliko rijetkih izuzetaka u govoru muslimana: munārȅ, teĺāšȁ, ǯenāzȁ. Ti rijetki sačuvani primjeri kratkosilaznoga akcenta na otvorenoj ultimi upućuju na to da je ova oblast predstavljala prijelaz između kučko-pipersko-bratonožićke oblasti i lovćensko-rumijskih govora.
- Vokalski sistem čini pet standardnih vokala i kratko vokalno r. Poluglasnik je vokalizovan u a. Zabilježena je devokalizacija vokalnoga r u primjerima tipa ȕmaro.
- Grupa ao (< ьl i al) dala je dugo a u svim slučajevima.
- Ovu govornu granu karakteriše zamjena dugoga jata s ije, a kratkoga s je – u skladu s opštim stanjem u jugoistočnim crnogorskim govorima. Izuzetak predstavlja govor muslimana u kojemu je današnji alternant dugoga jata dugo i. Nije, međutim, riječ o specifičnome alternantu jata, već o sekundarnoj pojavi koja je dovela do uprošćavanja grupe ije u dugo i. Morfološko ije sačuvano je u genitivu množine tȉjā, ovȉjā.
- Jekavska je jotacija obuhvatila sve kategorije.
- Konsonanti h i f stabilan su dio sistema u govoru muslimana, dok se u govoru hrišćana h ili gubi ili zamjenjuje s v, k, j, istina s nedosljednim čuvanjem toga fonema.
- Desonorizacija finalnih zvučnih konsonanata opšta je pojava. Sonant v ponaša se kao zvučni oponent konsonantu f (kȑf, ȍfca).
- Poput govora Kuča, usljed blizine albanske granice, javlja se ĺ umjesto l ispred vokala prednjega reda, ali i na kraju riječi i sloga (ĺȉpcāt, ĺȅpče, Zējnȅĺ).
- Izražena je sklonost ka afrikatama u primjerima tipa ĺȉpcāt, pčȅnica, lȁkče.
- Grupe rj, čj, žj, šj javljaju se bez j (rečȉca, nārȕče, Pōbrȅže, mȉšī).
- Zasvjedočena je pojava muškoga roda u imenica tipa kȑf, sô, mâs (u instr. krvom, soĺom, mašćom). Instrumentalni nastavak -om je u promjeni imenica muškoga i srednjega roda zamijenjen sufiksom -ōm analoški prema ženskome rodu (čôjkōm, mônkōm, đećȅtōm).
- Zamjenice taj, ovaj, onaj glase ta, ovi, oni a njegov, njen, njihov – onȍgof, ńôjzīn, ńȉhan (samo kod muslimana) / ńȉnī.
- Enklitički oblici ni, vi / ne, ve javljaju se u dativu i akuzativu zamjenica mi, vi a enklitički oblik je u akuzativu zamjenice ona.
- Ustaljeni su tzv. duži oblici zamjeničko-pridjevske promjene, npr. tȉjā, tȉjem.
- Česta je upotreba partikula, osobito zi, r i k(e).
- Aorist i imperfekat su frekventni.
- Upotreba akuzativa umjesto lokativa uz glagole mirovanja te genitiva množine s prijedlogom po i pri umjesto lokativa obilježje je i ovoga govora.
- Upotrebljava se često i zašto u značenju zato što.
Literatura edit
- Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.