Zabava (eng. Entertainment), jeste oblik aktivnosti koji privlači pažnju i interes jednog dijela publike ili pruža zadovoljstvo i užitak. To može biti ideja ili plan, ali je veća vjerovatnoća da bude jedna od aktivnosti ili događaja koji su se razvili tokom hiljada godina posebno u svrhu privlačenja pažnje publike. Zabava je spontano ili organizovano provođenje slobodnog vremena, s ciljem rekreacije, opuštanja ili druženja s prijateljima. Postoje različiti vidovi zabave. Ona se može upražnjavati samostalno, ali je još bolja kao društvena aktivnost. Rječnik Oxford navodi latinsko i francusko porijeklo za riječ, inter (između) + tenir (držati) kao derivacije, što daje prevode "da se drže međusobno" ili "da se drži isprepleteno" i "da se uključe, drže zaokupljenim, usredotočuje pažnju, misli ili vrijeme (osobe)". Riječ takođe označava stanja kao što su "zadovoljstvo", "radost", kao i "gostoprimstvo". Riječ je prvi put je upotrijebio William Caxton 1490. godine.[1]Iako se pažnja publike usredsređuje na različite stvari, jer pojedinci imaju različite ukuse u zabavi, većina oblika su prepoznatljivi i poznati. Pripovijedanje, muzika, drama, ples, kao i različite vrste izvedbi koje postoje u svim kulturama, razvile su se u sofisticirane oblike i vremenom postale dostupne svim građanima. Proces je ubrzan u modernim vremenima od strane industrije zabave koja snima i prodaje zabavu. Zabava se razvija i može se prilagoditi bilo kojem nivou, počevši od pojedinca koji bira privatne zabave iz sada ogromnog broja prethodno snimljenih proizvoda pa sve do banketa prilagođenih za bilo koji broj uzvanika, uz odgovarajuću muziku i ples. Zabave mogu biti namijenjene za hiljade pa čak i za globalnu publiku.
Iskustvo zabave je snažno povezano sa razonodom, tako da se rodila jedinstvena ideja o zabavi i smijehu, iako mnoge zabave imaju i ozbiljnu svrhu. To može biti slučaj sa različitim oblicima ceremonija, slavlja, vjerskih festivala ili na primjer satira. Dakle, postoji mogućnost da se zabava pojavljuje kao sredstvo za postizanje razumijevanja ili intelektualnog rasta. Važan aspekt zabave je publika, koja pretvara privatnu rekreaciju ili slobodne aktivnosti u zabavu. Publika može imati pasivnu ulogu, kao u slučaju osoba koje gledaju pozorišni komad, operu, televizijsku emisiju ili film; ili uloga publike može biti aktivna, kao u slučaju igri, đe uloga učesnika/publike može biti rutinski preokrenuta. Zabava može biti javna ili privatna, koja uključuje formalne, već napisane zabave (scenarije), kao što je slučaj u pozorištu ili na koncertu ili može biti spontana bez scenarija, kao što je slučaj sa tradicionalnim đečijim igrama. Većina oblika zabave postojali su vjekovima, a razvijali su se usljed promjena u kulturi, tehnologiji i modi. Filmovi i video igre, na primjer, iako koriste novije medije, i dalje pričaju priče, opisuju drame i izvode muziku. Festivali posvećeni muzici, filmu ili takmičenju u plesu omogućavaju publici da se zabavlja tokom određenog broja dana.
Reference
edit- ↑ The Oxford English Dictionary (Oxford University Press, 1971, Vol 1 pp. str. 213–4)