Vukosava Ivanović, prva strijeljana žena u Crnoj Gori u vrijeme Drugog svjetskog rata, rođena je u Podgorici 1920. godine, ubijena u Baru 1941. godine.
Biografija edit
Vukosava Ivanović[1] je rođena u Podgorici, u porodici Ilije Ivanova Vasiljevića iz Gornjeg Zagarača u Katunskoj nahiji. Sa osamnaest godina je upisala studije prava u Beogradu i postala član komunističke partije. Sa okupacijom zemlje, vratila se u Crnu Goru, a Trinaestojulski ustanak zatekao je u Crmnici, u kući Toma Mašanovića, vjerenika. Početkom avgusta 1941, u podnožju Sozine, vjerovatno po dojavi špijuna, uhapsile su ih okupatorske snage. Kod njih je pronađen ustanički propagandni materijal i vjerovatno Vukosavini stihovi intime. Na suđenju, na kojem im je izrečena smrtna kazna, držali su se prkosno.
Hrabro u smrt edit
Italijanski oficir, načelnik prijekog okupatorskog suda, iz negog razloga, ili zbog Vukosavinih godina ili njenih ljubavnih stihova, skinuo je sa zida Musolinijevu sliku i prinio je Vukosavi uz riječi:
Obratite se Dučeu za milost i Vaša molba za pomilovanje je usvojena!
Vukosava je pljunula na sliku.
Strijaljali su ih 19. avgusta na jednoj pustoj barskoj plaži. Śedok, koji je strijeljanje gledao sakriven u lišću smokava i maslina, pričao je kasnije kako je Vukosava prije plotuna zagrlila svog vjerenika koji je pao od prvog plotuna, dok je ona pokušavala više puta da ustane. Sve dok joj komandir strijeljačkog voda nije ispalio kuršum u glavu.
Jedan đečji vrtić u Baru od 12.jula 1963.g, nosi ime JPU “Vukosava Ivanović Mašanović”[2].
Reference edit
- Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije; Leksikografski zavod "Sveznanje", Beograd
- Momir M. Marković, Prilozi za crnogorsku priču