Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (engleski Universal Declaration of Human Rights) je prvi sveobuhvatni dokument zaštite ljudskih prava, koji je sastavila međunarodna organizacija Ujedinjene nacije. Proglasila ju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 10. decembra 1948. godine.
Iako su je donijeli ne kao ugovor, nego samo kao rezoluciju koja nema nikakvu pravnu snagu s ciljem osiguranja zajedničkog razumijevanja ljudskih prava i sloboda koji se spominju u Povelji Ujedinjenih nacija, tokom sljedećih decenija doživjela je veliku promjenu.
Glavni principi edit
Član 1. svečano proglašava: »Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću i jedni prema drugima treba da postupaju u duhu bratstva.«
S tim u vezi je i član 28. koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njena prava: Svako ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.
U ostalim članovima sadržana su i druga važna ljudskih prava:
- zabrana ropstva (član 4.),
- zabrana mučenja (član 5.),
- zabrana diskriminacije (član 2. i 7.),
- pravo na život (član 3.),
- pravo na slobodu (član 3.),
- pravo na bezbjednost ličnosti (član 3.),
- pravo na pravično suđenje i zabrana samovoljnog hapšenja (član 9. i 12.),
- prava na zaštitu privatnog života (član 12.),
- pravo slobodnog kretanja, slobodnog izbora stanovanja i slobodnog povratka u svoju zemlju (član 13.),
- pravo na azil u drugim zemljama od progona (član 14.),
- pravo na državljanstvo ili promjena državljanstva (član 15.),
- pravo na sklapanje braka punoljetnih muškaraca i žena, te pravo zasnovati porodicu (član 16.),
- pravo na imovinu (član 17.),
- pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti (član 18.),
- pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, te pravo na širenje informacija preko medija (član 19.),
- pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (član 20.),
- pravo na učestvovanje u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izbranih predstavnika (član 21.),
- pravo na socijalno osiguranje i osiguranje dostojanstva čovjeka (član 22.),
- pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, zaštitu od nezaposlenosti i jednaku platu (član 23.),
- pravo na osnivanje sindikata radi zaštite interesa
- pravo na odmor i plaćeni odmor od rada (član 24.),
- pravo na dostojni standard života (član 25.),
- pravo na zaštitu majke i đece, takođe i zaštitu đece koja su rođena ili u braku ili van njega (čl. 25.),
- pravo na besplatno obrazovanje u osnovnim i nižim školama, te pravo na pristup tehničkom i stručnom obrazovanju (član 26.),
- prvenstveno pravo roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju đecu (član 26.),
- pravo na učestvovanje u kulturnom životu, umjetnosti i nauci (član 27.),
- pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proističu iz svakog naučnog, književnog ili umjetničkog djela (član 27.)
- pravo na razvoj ličnosti prema zajednici (član 28.).
Član 30. na kraju određuje da: »Nijedna odredba ove Deklaracije ne može se tumačiti kao pravo za ma koju državu, grupu ili lice da obavlja bilo koju djelatnost ili da vrši bilo kakvu radnju usmjerenu na rušenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani.«