Tripo Kokolja (1661-1713) je najveći slikar baroka na istočoj strani jadranske obale. Rođen je u Perastu, đe je pod vođstvom mecene, barskoga nadbiskupa Andrije Zmajevića, razvio svoj slikarski dar.
Djela
editNjegovo najznačajnije djelo je čitava unutrašnja dekoracija crkve Gospe od Škrpjela kod Perasta, islikana na platnima koja su ugrađena u gotove barokne okvire zidova. Najprije je naslikao platna u donjem redu, s predstavama proroka i sibila. Narednu zonu ukrasio je kompozicijama Prikazanje u hramu, Silazak Svetoga duha i Krunisanje Bogorodice. Na svodu su kompozicija Uznesenje Bogorodice s ciklusom malih slika iz Bogorodičina života, zatim niz crkvenih učitelja i anđela. Veoma bogata biljna dekoracija s korpama cvijeća i mrtvim prirodama upotpunjuje scenske i likovne grupe baroknoga svoda. Kako se pogled penje naviše, ka svodu, tako raste i umjetnička vrijednost slikarstva ove crkve. U posljednjoj, najzrelijoj fazi ono dostiže vrhunac u Kokoljinom stvaralaštvu. Čitavo je u duhu baroka Palme Mlađega i njegovih sljedbenika i mletačkih manirista iz druge polovine XVII vijeka. Otuda je on prenio u crnogorsko slikarstvo dinamičnost i živost baroknoga stila i velikih kompozicija. Svoje osobine u slikarstvu Gospe od Škrpjela Kokolja je očigledno osmislio širokom paletom kolorističkih vrijednosti, smislom za isticanje svijetlotamnoga i śetnom lirskom crtom u slikanju pejzaža.
Pored ovog ansambla na platnu, Kokolja je radio i u freskotehnici – islikao je malu Crkvu Sv. Ane u Perastu, đe se i potpisao, a zatim „Biskupiju“, dvorac Zamjevića, s pejzažnim dekoracijama, čiji se tragovi još nalaze očuvani na zidovima ove palate. Ogledao se i u slikanju portreta i autoportreta (u Prčanju) i isto tako scena iz života i likova ondašnjih viđenih građana (Vicka Vujovića, na Cetinju) i najpopularnijih svetitelja (Antuna Padovanskoga, Paskala Bajlona i Ivana Kapistrana, u Crkvi Sv. Ane u Perastu). Posljednjih godina života slikao je svod ispod pjevališta dominikanske crkve s likovima dominikanskih svetaca i s dekorom od cvijeća u korpama oko centralne kompozicije Apoteoza Sv. Dominika u Bolu na Braču. Jedna kompozicija u Crkvi Svih svetih na Korčuli takođe se pripisuje Tripu Kokolji. Motive mrtve prirode, pejzaža i okvira od korpa cvijeća Kokolja prvi unosi u naše barokno slikarstvo. Njegovo djelo, međutim, karakterišu i nagli padovi, osobito u radu oko dekorisanja „Biskupije“, čiji ostaci slika možda svi i ne pripadaju njemu, već kojemu njegovu anonimnom učeniku.
Poveznice
editIzvori
edit- Pavle Mijović, Crnogorska umjetnost, In: Grupa autora, Crna Gora, Beograd, 1974.