Stefan Zanović (Budva, 18. 2. 1751. – Amsterdam, 25. 5. 1786) crnogorski je književnik i pustolov.
Biografija edit
Jedan od sinova Budvanina Antuna Zanovića i brat pjesnika Miroslava Zanovića. Mladost je proveo u Veneciji, đe se i školovao. Studirao je u Padovi. Slobodnog duha, sklon prevarama, lažnome predstavljanju i visokim političkim ambicijama, često je mijenjao sredinu (Francuska, Engleska, Italija, Holandija, Poljska, Rusija...) i sklapao razne sumnjive poslovne i političke planove. Predstavljao se kao princ Crne Gore, Šćepan Mali, veliki Katriot od Albanije, potomak Skenderbega, Stefan Hanibal i sl.
Kretao se u krugovima francuskih enciklopedista i dopisivao s najvećim umovima epohe, Volterom, Dalamberom, Rusoom, Ruđerom Boškovićem i dr. Bio je mason primljen u lionsku ložu Sretan susret. Družio se i s Đakomom Kazanovom. Izdao je nekoliko pjesničkih zbirki i djela različite sadržine na talijanskome, francuskome, latinskome i njemačkome jeziku. Njegova Turska pisma smatraju se začetkom romanesknoga žanra u crnogorskoj književnosti.[1]
Pritisnut optužbama za prevaru i zaboravljen od svojih saradnika i saputnika, izvršio je samoubistvo u zatvoru u Amsterdamu 25. 5. 1786. godine.
Djela edit
- Didona (La Didone, 1772)
- Različita djela (Opere diverse, 1773),
- Poezija (Poesie, 1773),
- Turska pisma (Lettere Turche, 1776),
- Politička sudbina Poljske (Le Destin politique de la Pologne, 1778),
- Poezija i filozofija jednoga Turčina (La Poésie et la philosophie d’un Turc, 1779),
- Veliki Kastriot od Albanije: povijest (Le Grand Castriotto d’Albanie: histoire, 1779),
- Izabrana djela princa Kastriota od Albanije (Euvres choisies du Prince Castriotto d’Albanie, 1782),
- Misli Stjepana-Hanibala staroga pastira od Albanije (Pensées de Stiepan-Annibale vieux berger d’Albanie, 1784)...
Izvor edit
Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.