Spiridon Gopčević je rođen 1807. godine u pomorskoj porodici. Njegov otac Krsto je bio poznati pomorac, koji je imao poslovne veze u Smirni i Trstu. Gopčevići su se iz Stare Crne Gore doselili u Orahovac, a potom su prešli u Poda kod Herceg Novog. Spiridon je postao jedan od najuspješnijih pomoraca i trgovaca u Trstu. Po nekim ocjenama, nakon 1840. godine bio je „najveći trgovac u Trstu i najjači brodovlasnik u Austrijskoj Imperiji“. U svojoj trgovačkoj floti imao je 4 broda nosivosti preko 500 tona, 17 brodova nosivosti između 300 i 400 tona i 2 broda čija je nosivost bila ispod 200 tona. Vrijednost njegove imovine 1850. godine procijenjena je na 12.500.000 zlatnih forinti. Tada je Gopčević posjedovao 10% tršćanskog brodovlja duge plovidbe. U svojoj floti je imao i parobrode. Sa austrijskom vladom se dogovarao oko izgradnje nove luke u Trstu. Bio je član Društva tršćanskih privrednika, akcionar u izgradnji Južne željeznice i direktor „Kamere od osiguracije“. Krimski rat (1853- 1856) doveo je do Gopčevićevog bankrota, jer zbog pomorske blokade ruskih crnomorskih luka nije mogao da preveze žito koje je ranije kupio u Rusiji. Nakon rata je vrijednost toga žita bila mnogo manja od prvobitnog uloga, pa je Gopčevićeva firma došla pod stečaj. Do 1861. godine svi njegovi brodovi su rasporodani kako bi se platili dugovi. Skrhan tim gubitkom, Gopčević je preminuo 1861. godine u Beču. Od čitave njegove imovine ostala je samo palata, koja je 1850. godine sagrađena na Velikom kanalu u neorenesansnom stilu.
Spiridon je pomagao Crnu Goru. Finansijski je pomagao mitropolita Petra II Petrovića Njegoša i omogućio mu da štampa prvo izdanje Gorskog vijenca 1847. godine.79 Iz Londona je 1849. godine poslao municiju za Crnu Goru, a u aprilu 1851. godine uputio je puščanu municiju, 1.600 topovskih metaka i salitre.80 Gopčević je bio prijatelj sa knjazom Danilom. Podržavao je njegovu ideju da se proglasi za knjaza, a Crna Gora za Knjaževinu. Tokom crnogorsko-turskog rata 1852-1853. godine, slao je pomoć Crnoj Gori, a tokom gladnih godina besplatno je dijelio žito narodu u Boki i Crnoj Gori.
Poveznice edit
Izvori edit
- Dragutin Papović, Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka, Fond za aktivno građanstvo, Podgorica, 2009.