Biografija edit
Sokolj Baci Ivezaj, brigadir rođen je 1837. godine u Grudima, mjesto Krševo, u porodici Baca Ivezaja , ogranak Precaj, a bratstvo Ivezaj iz Gruda koji su bili kapetani i barjaktari. Kao mladić upućen je na službu u Istanbul. Školovao se u Francuskoj, nakon čega je nastavio sa službom u Carigradu. U osmanskoj vojsci učestvovao je u brojnim borbama, a zbog zasluga i stečenoga ugleda postavljen je za člana Garde sultana Abdula Hamida . Bio je upravitelj Gruda, albanskog plemena u blizini Podgorice. Na službi u Carigradu bio je do 1877. godine. Za vrijeme rusko-turskoga rata 1877. godine, nalazio se na otpustu u rodnom kraju, kad je dobio zadatak od Carigrada da razoruža albanska plemena. Sa svojim plemenom suprotstavio se tim odlukama osmanske vojske.
Učestvovao je u crnogorsko-turskome ratu 1877–1878. godine . Istakao se u tim borbama kada je uspio pogubiti dva visoka turska oficira. Potom se sklonio u Crnu Goru. Sa suprugom utočište je, u početku, našao u Zatrijebču, a potom je živio u Podgorici od početka 1884. godine. Knjaz Nikola mu je poklonio kuću i zemljište , a u dogovoru s knjazom stupio je na službu Crnogorske vlade na odgovornim i povjerljivim poslovima . Od 1880. godine preko njega se odvija gotovo cjelokupna komunikacija crnogorskog Dvora s albanskim plemenima .
Knjaz Nikola je na razne načine izbjegavao turske zahtjeve za njegovo izručenje iznešene od strane Dževat-paše . Angažovao se na uspostavljanju dobrih odnosa između Crne Gore i albanskih plemena . Finansirao je 1904. godine izgradnju katoličke crkve u Podgorici . Kratko vrijeme boravio je u Grudama, nakon Mladoturskog režima 1908. godine, međutim zbog novonastalih okolnosti ubrzo se vratio u Podgoricu . Sa svojim plemenom i oficirima prisustvovao je avgusta 1910. godine svečanosti proglašenja Kraljevine Crne Gore na Cetinju . Jedan je od organizatora Malisorskoga ustanka 1911. godine . Kralj Nikola ga je za zasluge proizveo u čin brigadira crnogorske vojske za vrijeme Prvoga balkanskog rata .
Opsada Skadra, porodica, odlikovanja edit
U toku Prvoga balkanskog rata 1912–1913. godine pomagao je u opsadi Skadra . Kao brigadir bio je komandant Tuške brigade crnogorske vojske. Kralj Nikola postavio ga je 1913. godine za komandanta Skadra. Na službi Knjaževine/Kraljevine Crne Gore nalazio se od 1883. do 1913. godine. Umro je 18. novembra 1918. godine u Skadru, sahranjen je u Krševu kod Tuzi. Odlikovan je brojnim odlikovanjima, među kojima: Ordenom knjaza Danila za nezavisnost Crne Gore, Medaljom za revnost, Spomenicom 40. godina vladavine knjaza Nikole, Spomenicom 50. godina vladavine kralja Nikole, Ordenom Medžidije. Njegova kuća u Podgorici nalazila se kod Katoličke crkve . Zasnovao je porodicu, imao je sina Nikolu-Kolju pravnika koji je umro prije Drugoga svjetskog rata, kćerku Lizu (školovala se u Đevojačkome institutu) koja se nije udavala i Katarinu koja je bila udata za kapetana Bora, sina brigadira Mila Đuraškovića, s kojim je živjela u Ulcinju . Katarina se takođe školovala u Đevojačkome institutu na Cetinju.
Poveznice edit
Izvori edit
- Martinović Srđa, Generali Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, FCJK, Cetinje, 2016.