Revizor je naslov komedije ruskoga pisca Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, koja je objavljena 1836 i predstavlja remek-djelo ruskoga dramskoga stvarališta realizma.
Fabula edit
Tema o tobožnjem gubernijskom revizoru što je zavaro činovnike jer su mislili da je on visoka službena ličnost potekla je od Puškina. Uprkos velikom uspjehu komedije na pozornici (Aleksandrijsko pozorište), Gogolj je stekao utisak da je doživjela neuspjeh, posebno zbog loše igre glumaca koji su komediju vodviljski obojili. U djelu je okupljeno niz satiričkih, u porocima ogrezlih portreta provincijskih činovnika što stoje na čelu pojedinih institucija. Svaki od njih razotkriva svoj karakter pred Hljestakovom, tobožnjim visokim državnim dužnosnikom iz glavnoga grada, uključujući davanje i primanje mita, cenzurisanje pošte, korumpiranje suda, pijanstvo na poslu, nebrigu za bolesnike i sl. Svi su junaci, kao i u Gogoljevoj komediji Ženidba (1842), lišeni jasno izraženih individualnih poroka, što je bilo tipično za predgogoljevsku komediju. Razotkrivanje poročnosti junaka prelazi s individualnog na opšte, budući da srž radnje ne čine osobni konflikti nego odnos svih činovnika u provincijskom gradiću prema lažnom revizoru. Hljestakov je središnja ličnost komedije, varalica, što znaju samo publika i Ostap, njegov sluga. Zbog takvog je junaka u književnu terminologiju ušao naziv hljestakovski. Svojoj je komediji Gogolj stavio moto: Ne krivi ogledalo ako ti je njuška kriva, što joj daje elemente komedije raskrinkavanja kolektivnoga socijalnoga ponašanja. Ujedno, moto je pokazao kako je Gogolj izabrao program realističke umjetnosti kao ogledala u kojima se imalo ogledati društvo, što je pisac najbolje ostvario u svojemu romanu Mrtve duše (1842). Greška, odnosno zamjena osoba (qui pro quo) kao sižejna osnovica komedije jedna je od poznatijih dramskih tehnika, no Gogolj joj daje nov ton budući da Revizor nije komedija karaktera (kao ni Ženidba) nego društvena komedija koja šiba ljudske poroke. Jedini je pozitivan lik u radnji zasićen ljudskom glupošću i naivnošću - smijeh, kako je rekao sam autor u pozorišnom razilasku. Time se Gogolj branio od neprestanih napada cenzure i kritike. Revizor je novost u razvoju ruske drame i jedno od središnjih mjesta u Gogoljevu stvaralaštvu.
Izvori edit
- Dunja Detoni-Dujmić: Leksikon svjetske književnosti; djela, Školska knjiga, Zagreb, 2004, 561.