Wp/cnr/Radovan Karadžić

Radovan Karadžić (Petnjica, 19. juni, 1945 –) srpski je ratni zločinac, bivši lider bosanskih Srba tokom rata u BiH. Osuđen je 24. marta 2016. na 40 godina zatvora po 10 tačaka optužnice: genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva kao zločin, prisilna premještanja civila, širenje terora, napade na civile i uzimanje talaca.^[1] Za genocid kao prvu tačku optužbe nije osuđen.

Ekonomski kriminal

Krajem 1983. godine Karadžić je počeo raditi u bolnici u beogradskom predgrađu Voždovcu. Zbog nemogućnosti supruge da dobije posao u Beogradu porodica je ostala u Sarajevu, dok je Karadžić provodio radne dane u Beogradu. 1. novembra 1984. godine je uhapšen zbog optužbi da je državnim novcem sagradio vikendicu na Palama.^[2] Poslije 11 mjeseci u pritvoru Karadžić je pušten zbog nedostatka dokaza.

Nedugo zatim sud u Sarajevu ponovo otvara ovaj slučaj i Karadžić biva zatvoren u sarajevskom istražnom zatvoru. 26. septembra 1985. godine Karadžić je osuđen na tri godine zatvora. Zbog već provedenog vremena u pritvoru Karadžić nije morao odsluživati ostatak kazne.

Politička karijera

Nakon završetka studija 1971. godine počinje raditi u sarajevskoj bolnici Koševo, kao psihijatar. 1974/75 apsolvira postdiplomski studij, nakon školovanja u Zagrebu i Beogradu, na Kolumbija Univerzitetu u Nju Jorku.

1989. godine, učestvovao je u osnivanju Srpske demokratske stranke (SDS) u Bosni i Hercegovini. SDS je sebi za cilj zacrtala predstavljanje srpskih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini, kao i odvajanje od druga dva nacionalna korpusa u zemlji. Izbijanjem rata 1991.-1992. preuzima i ulogu vođe samoproglašene Republike Srpske, koja nastaje na etnički očišćenim područjima međunarodno priznate Bosne i Hercegovine.

Od 1995. godine potražuje ga Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju zbog optužbe za počinjene ratne zločine na području Bosne i Hercegovine. Nalog za hapšenje koji je izdaoInterpol navodi slijedeće optužbe: agresija, zločini protiv humanosti, života i zdravlja ljudi, genocid, grube povrede Ženevske konvencije iz 1949. godine, ubistava, uništavanje imovine i ljudskih dobara i kršenja pravila rata i običaja ratovanja. Radovan Karadžić je uz Ratka Mladića, svog zapovjednika vojnih snaga, najtraženiji ratni zločinac u cijelome svijetu, koji je optužen i za genocid nad nesrpskim civilnim stanovništvom Bosne i Hercegovine i za izdavanje naredbe za njihovo etničko čišćenje.

U njegovoj odbrani njegovi sljedbenici navode da nije ništa više kriv nego bilo koji drugi ratni političar. Njegova vještina izbjegavanja hapšenja već više od 10 godina ga je učinila lokalnim "herojem" među određenim brojem Bosanskih Srba. Također neke političke strukture u Srbiji ga slave kao heroja među kojima se najviše ističu Srpska radikalna stranka i tzv. Antihaški lobi.

U novembru 2004. godine vlasti Britanske vojne odbrane su zaključili da vojna akcija najvjerovatnije neće doprinijeti njegovom hapšenju i hapšenju drugih osumnječenih. Prema njihovom mišljenju povećavanje političkog pritiska na Balkanske vlasti su više vjerovatne da uspiju.

Dana 21. jula 2008. godine Karadžić je uhapšen od strane specijalnih jedinica srbijanskog MUP-a i predan Sud za ratne zločine Beograd.^[3] Uhapšen je u Beogradu gdje se krio pod lažnim imenom Dragan Dabić i gdje je radio u jednoj privatnoj ordinaciji kao ljekar.^[4]

Optužnica

Nakon hapšenja, Karadžić je isporučen u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u [Den Haagu, gdje je još 25. jula 1995. godine protiv njega podignuta prva optužnica.^[5] Slijedeća, odvojena optužnica o Srebrenici, podignuta je 16. novembra 1995,^[5] izmjenjena optužnica 31. maja 2000, druga izmijenjena optužnica 16. februara 2009, a treća izmijenjena optužnica 26. februara i 19. oktobra 2009.^[5] Optužen je u slijedećim tačkama:

Genocid;
Progoni, istrebljenje, ubistvo, deportacija, nehumana djela - zločini protiv čovječnosti, (u općinama Banja Luka, Bijeljina, Bosanski Novi,Bratunac, Brčko, Foča, Hadžići, Ilidža, Ključ, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac, Višegrad, Vlasenica, Vogošća i Zvornik^[6]);
Ubistvo, djela nasilja s primarnim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom, protivpravni napadi na civile, uzimanje talaca (kršenja zakona i običaja ratovanja);^[5]

Bibliografija

1968: Ludo Koplje
1971: Pamtivek
1982: Ima čuda - nema čuda
1990: Crna bajka (Svjetlost, Sarajevo)
1992: Rat u Bosni: kako je počelo
1992: Slovenski gost ISBN 86-379-0370-3 (86-379-0370 -3)
1994: Ima čuda, nema čuda
2001: Od Ludog koplja do Crne bajke (Dobrica knjiga, Novi Sad) ISBN 86-83587-10-X (86 -83.587-10-X)
2004: Čudesna hronika noći (IGAM, Zagreb) ISBN 86-83927-13-X (86 -83.927-13-X)
2005: Pod lijevu sisu vijeka (Književna zajednica Veljko Vidaković, Niš)

Reference

Vanjski linkovi

[1] ttp://www.nytimes.com/2016/03/25/world/europe/radovan-karadzic-verdict.html

[2] ttps://web.archive.org/web/20080723101752/http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=26228&meni=2

[3] ttp://www.sarajevo-x.com/clanak/080721112

[4] ttp://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=07&dd=22&nav_id=309591

[Optuznica-5] 5.0 ^5.1 ^5.2 ^5.3 Podaci o predmetu IT-95-5/18 Radovan Karadžić

[6] ttp://instituteforgenocide.org/en/wp-content/uploads/2012/07/Osnovne-cinjenice-o-genocidu-u-Prijedoru.pdf Institut genocida

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]