Wp/cnr/Radojica Bošković

Radojica Bošković (Pavino Polje, 1947) je crnogorski književnik.

Biografija

Radojica Boškobić je rođen 1947. godine u Pavinom Polju. Gimnaziju je završio u Bijelom Polju, a Filološki fakultet u Beogradu.

Radio je kao profesor u bjelopoljskoj gimnaziji „Miloje Dobrašinović“, a penziju stekao kao glavni i odgovorni urednik podgoričke Književne revije.

Dobitnik je značajnih strukovnih i društvenih priznanja kao što su Orden sa zlatnim vijencom, Nagrada „3. januar“, Povelja grada Kraljeva, Nagrada „Risto Ratković“, Trinaestojulska nagrada, a za izuzetan doprinos u oblasti kulture dobio je status istaknutog kulturnog stvaraoca, koji se dodjeljuje umjetniku ili stručnjaku čije je djelo od izuzetnog značaja za kulturu Crne Gore.

Do sada je objavio više knjiga pjesama među kojima su najznačajnije: „Gluva kuća“ (1970), „Tajno govorenje“ (1975), „Početak zaborava“ (1978), „Oni ljudi (1985), „Ovdje je sve u redu “ (1986), „Silazak na zemlju“ (1987), „Slijepac most“ (1990), „Besjede u gori“ (1992), „Živi kreč“ (1999), „Treset“ (2007), „Približavanje nuli“ (2013). Objavio i tri knjige za đecu, a autor je i tri dramska teksta od kojih je „Vražje verige“ 1972. godine u režiji Blagote Erakovića izveden u Crnogorskom narodnom pozorištu. Priređivač je i dvije antologije „Savremena crnogorska poezija“ (1975) i „Savremena crnogorska proza“ (1995). Autor je i knjige eseja „Od teme do teme“.