Wp/cnr/Pleme Hoti

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Pleme Hoti

Hoti se pominju 1330. godine „u katunu Lješa Hota“, kad i Mataguži, Kuči i Bušati. U početku su živjeli u Hotskim brdima (Hotskoj planini) odakle su se polagano spuštali prema ravnici. Njihova snaga je počela da dolazi do izražaja na samom isteku 14. vijeka, u balšićko doba, u momentu kada su Mleci 1396. godine zavladali Skadrom i lijevom stranom Bojane. Prema ugovoru koji su tada potpisali Venecija i Đurađ II Stracimirović Balšić, mletačka teritorija se protezala prijezerjem sve do Zetske ravnice, do područja Mataguža – koje se prostiralo neđe do brda Huma. U takvim okolnostima, Hoti su kao jedna od „ratničkih družina“ ili „samostalnih opština“, dobili na značaju, osobito od izbijanja Prvog skadarskog rata između Balše III i Mletaka 1403. godine.

Junk Hot i Ban Hot edit

Uslijedio je buran dvodecenijski period tokom koga je započelo i njihovo širenje i plemensko zaokruživanje. Ekspanzija je, pored ostalog, rezultirala i sukobom sa Matagužima oko teritorije 1413-1414. godine, prilikom čega je stradalo nekoliko Hota. Nakon što im je Balša III poručio „da su dobili što su tražili“, došlo je do zaoštravanja odnosa sa zetskim gospodarom i odmetanja jedne velje grupe Hota koja je prišla Mlecima. Hotsko nezadovoljstvo se ośećalo i u narednim decenijama, u kojima je istaknutu ulogu igrao Junk Hot. On se pominje 1432. kao „odmetnik“ despota Đurđa Brankovića, koga su Mleci prihvatili i nazivali vitezom. Stefan Vukčić Kosača je zapośeo Zetu 1441. godine i iznova pridobio Junka Hota, dodijelivši mu tri sela. Despotov vojvoda je posredovao 1445. godine u izmirenju Hota s Matagužima, kada je među njima utvrđena i međa. Hoti se pominju 1455. godine u vranjinskom ugovoru koji je Stefanica Crnojević potpisao sa Mlecima, skupa sa glavarima 51 „samostalne opštine“ („ratničke družine“, „katuna“) iz Gornje Zete. Hoti su došli u sukob sa Ivanom Crnojevićem 1467. godine, zbog čega im je ovaj uzeo taoce da bi ih zadržao u pokornosti. Neđe u to vrijeme hotski glavar Ban Hot je, u Ivanbegovo ime, posredovao u rješavanju graničnog spora između Podgoričana i Gruda, za šta je dobio 50 ovaca i jednog konja.

Nahija edit

U tim godinama Hoti su oko sebe već bili okupili nekoliko suśednih katuna s kojima su bili povezani rodbinskim i drugim vezama. Radi se o Tihomirima, Mihaljanima, Pobrežanima, Božanima, Ljubicitama i Kećima koji su u vranjinskom ugovoru (1455) bili navedeni kao „samostalne opštine“ („katuni“, „ratničke družine“). Prema turskom defteru iz 1497. godine, ti katuni su već bili obuhvaćeni hotskom plemenskom teritorijom koju su Osmanlije prihvatile kao nahiju.

Izvori edit

Poveznice edit