Wp/cnr/Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru

Devetnaesto stoljeće su od samog njegovog početka karakterisale velike kodifikacije kako krivičnog, tako i građanskog prava u mnogim evropskim zemljama. Tako je već 1804. godine donijet francuski Građanski zakonik (Code civil), 1811. austrijski Opšti građanski zakonik, 1844. srpski Građanski zakonik, a 1900. godine i njemački. I crnogorski knjaz Nikola je želio da svojoj zemlji da jedan takav zakonik, pa se stoga, oktobra 1872. godine, obratio ruskom konzulu u Dubrovniku s molbom da mu pošalje tada već veoma uglednog profesora istorije slovenskih prava na Univerzitetu u Odesi, Valtazara Bogišića, kako bi i Crna Gora dobila ‘’dobar Zemaljski Zakonik’’. Kako je Rusiji odgovaralo da i na ovaj način učvrsti svoj uticaj u Crnoj Gori, Valtazar Bogišić je već aprila 1873. godine stigao na Cetinje.

Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru

Valtazar Bogišić dolazi na Cetinje edit

Po dolasku u Crnu Goru, Bogišić (1834 - 1908) je najprije detaljno istražio narodne običaje, pa tek onda pristupio izradi zakonika. On je smatrao da je ‘’građansko pravo’’ zbirni naziv za stvarno, obligaciono, porodično i nasljedno pravo, ali ipak je taj naziv trebalo izbjegavati, jer je materija koju regulišu stvarno (svojina, plodouživanje, zaloga...) i obligaciono pravo (ugovori...), suštinski različita od materije porodičnog i nasljednog prava. Stoga je Bogišićev Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, donijet 1888. godine, regulisao samo materiju stvarnog i obligacionog prava, dok je regulacija porodično i nasljedno-pravne materije ostavljena starim narodnim običajima.

Opšti imovinski zakonik edit

Opšti imovinski zakonik ima 1031 član. Odredbe su raspoređene u 6 djelova, koji se dalje dijele na razdjele, a ovi na članove. U prvom dijelu Zakonika nalaze se uvodna pravila i naređenja - o zakonima, o imaonicima, o imovini i njenoj zaštiti, o držini ili posjedu; drugi dio govori o vlaštini (svojini) i drugim vrstama prava ukorijenjenih u stvari (stvarna prava) - o sticanju svojine na nepokretnim ili pokretnim stvarima, o sadržini prava svojine i njegovoj zaštiti, o suvlaštini (susvojini), pomeđaškoj ugodbi i poslužju, o uživanju, zalozi, podlogu i zastavi (hipoteci); dok su trećim i četvrtim dijelom regulisani obligacioni odnosi. Treći dio reguliše kupovinu i ‘’druge glavne vrste ugovora’’ - zajam, najam zemlje, životinje ili službe, ostava, punomoćje, ortakluk, jemstvo, itd., pa čak i igre na sreću i opkladu; a u četvrtom dijelu Zakonika se govori o ugovorima uopšte – o njihovom nastanku, izvršenju, posljedicama neizvršenja i dugovima koji proističu iz ugovora. Peti dio govori ‘’o čovjeku i o drugim imaonicima, kao i o svojevlasti i u opšte o raspolaganju u imovinskim poslovima’’, tj. govori o pravnoj i poslovnoj sposobnosti, starateljstvu i fizičkim i pravnim licima. Šesti dio sadrži objašnjenja, određenja i dopune. S obzirom na obim Zakonika, prilikom pisanja o njemu nijesmo detalj-no analizirali svaki član posebno, nego smo navodili, pa to činimo i sada, samo najinteresantnije odredbe, naročito one iz šestog dijela, osmog razdjela Zakonika (čl. 987- 1031.), koje se odnose na ‘’neke zakonjačke (pravničke) izreke i postavke koje, i ako ne mogu zakona ni preinačiti ni zamijeniti, mogu mu, ipak, objasniti razum i smisao.’’ Neke od ovih izreka potiču još iz rimskog prava i predstavljaju ‘’mjesta’’ ili ‘’topose’’, tj. opšte istine u pravu.

 
Valtazar Bogišić by Vlaho Bukovac 1892

Zakon je za svakoga zakon edit

  • Zakon je za svakoga zakon(čl. 987.)
  • Zakon je zakon, ma kako opor bio. (čl. 988.)
  • Zao običaj, nikad tvrd, nikad zakonit. (čl. 990.)
  • Što svak jednako razumije, tome tumača ne treba. (čl. 994.)
  • Odstupa li kakva odredba od opštega pravila, tumači je u najužem obimu. (čl. 995.)
  • Tvoje sveto, a i moje sveto; čuvaj svoje, u moje ne diraj. (čl. 997.)
  • Ni svojim se pravom služit nemoš’, tek drugome na štetu il’ dosadu.(čl. 1000.)
  • Ko od čega korist ima, treba i teret da nosi. (čl. 1001.)
  • Što ti zakon dadne, niko ti ne ote. (čl. 1002.)
  • Što jednom po zakonu stečeš, tvrdo ostaje i kad bi se zakon izm’jenio. (čl. 1005.)
  • Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi; - što je s početka nezakonito, to samim vremenom zakonito ne postaje. (čl. 1006.)
  • U većem je i manje: kome je dopušteno veće, ne može mu se kratiti manje. (čl. 1007.)
  • Tek ono što sam imaš, možeš drugome dati; otuda izreka: nemoš’ drugom više prava ustupiti n’o što sam imaš. (čl. 1009.)
  • Pravdi je nasilje najgori protivnik. (čl. 1011.)
  • Ni u pravu svome, ne tjeraj mak na konac. (čl. 1014.)
  • Kažeš li o kakvoj stvari ‘’moja je’’, to je najviše što kazati možeš. (čl. 1015.)
  • Razgovor je razgovor, a ugovor stranama zakon. (čl. 1020.)
  • Što dvojica uglave, ta dvojica i razvrći mogu. (čl. 1024.)
  • Što dva uglave trećega neveže. (čl. 1025.)
  • Najveća je nepravda, kad ko od zla djela svog, još i korist kakvu ima. (čl. 1028.)
  • Ko pravo svoje zapušta, nek sebe krivi ako ga izgubi. (čl. 1031.)

Poveznice edit

Izvori edit