Wp/cnr/Nestorijanstvo

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Nestorijanstvo

Nestorijanstvo je hristološko učenje prema kojem u Isusu postoje dvije ličnosti (ipostas), čovjek Isus i božanski Sin Božji ili Logos. Ono se, manje ili više osnovano, pripisuje Nestoriju (oko 380 - oko 440), carigradskom patrijarhu. Pitanje da li je Nestorije zaista bio Nestorijanac, i dan danas je predmet sporenja.

Nestorije se, naime, suprotstavljao uvođenju naziva „Bogorodica“, za Mariju, Isusovu majku, i umjesto toga je predlagao naziv „Hristorodica“. Zbog ovoga su ga njegovi protivnici optužili da podrazumjeva dvije ličnosti u Hristu, čovječiju i Božju. Njegov glavni protivnik u to vrijeme, Kiril Aleksandrijski, ga je pobijao formulacijom: „Jedinstvena priroda ovaploćenog Logosa", kojom objašnjava prirodu Hrista. Nestorijevo stanovište je proglašeno za jeres na Trećem Vaseljenskom Saboru u Efesu, a on je lišen svešteničkog čina, proglašen jeretikom i, ubrzo zatim, prognan u manastir do kraja života. Ovaj sukob je odveo odvajanju Asirske crkve Istoka od Saborne crkve.

Kirilova formulacija o „Jedinstvenoj prirodi ovaploćenog Logosa" je kasnije odbačena (na Halkidonskom Saboru 451.) kao nepravovjerna. Monofiziti su nastavili da prihvataju ovu tvrdnju u smislu da Isus ima samo jednu prirodu, i to Božju, što je vodilo njihovom nepriznavanju odluka Halkedonskog sabora.

Nestorijance je nakon muslimanskih osvajanja štitio Abasidski kalifat (750-1258), a nestorijanski vođa „katolikos“ se nastanio u Bagdadu 762. godine. Poslije mongolskog osvajanja 1258. patrijaršijski prijesto je pomjeren na śever Iraka. Nestorijanske misije na Dalekom istoku su prestale poslije tog datuma. Kasnije, dok je nestorijanska crkva Iraka bila pod stalnim napadima Kurda i otomanskih Turaka, mnogi nestorijanci na Kipru i Indiji su prihvatili katolicizam.

Literatura edit

Izvori edit

Vanjske poveznice edit