Naratologija (narratology) Teorija pripovijedanja, inspirisana strukturalizmom. Naratologija proučava prirodu, formu i funkcionisanje pripovijedanja (bez obzira na medij predstavljanja) i nastoji da opiše narativnu kompetenciju. Preciznije, ona ispituje što sve pripovijedni iskazi imaju zajedničko (na nivou priče, pripovijedanja i njihovih odnosa), kao i što je to što im omogućava da se međusobno razlikuju; ona nastoji da istraži sposobnost produkovanja i razumijevanja pripovjednih tekstova. Termin je predložio Cvetan Todorov. Kako nagovještavaju česta posezanja za modifikovanim i složenim nazivima (feministička naratologija, prirodna naratologija, socionaratologija, psihonaratologija...), ono što je bila prilično jedinstvena disciplina s relativno ograničenim interesom za pripovijedanje qua pripovijedanje (tip teksta a ne kontekst, gramatika a ne retorika, forma a ne moć) raščlanila se i razvila široka (kontekstualno angažovana, interpretativno usmjerena, metodološki raznolika) interesovanja. Strukturalistička ili „klasična“ naratologija se razvila u „postklasične naratologije“.