Miodrag Bulatović (1930-1991) bio je crnogorski pisac i jedan od od najznačajnijih predstavnika poslijeratne jugoslovenske književnosti.Rođen je u Okladama kod Bijelog Polja. Gimnaziju je završio u Kruševcu a na Beogradskom univerzitetu studirao je psihologiju i književnost. Pažnju čitalačke publike i kritike privukao je zbirkom priča Đavoli dolaze, objavljenom 1956. Uslijedile su knjige Crveni petao leti prema nebu, Heroj na magarcu i Ljudi sa četiri prsta,za koju dobija NIN-ovu nagradu 1975. Bulatovićevi romani su doživjeli više izdanja i prevođeni su na mnoge svjetske jezike.Poslije Andrića,to je najprevođeniji jugoslovenski pisac.1983. Bulatović objavljuje roman Gullo Gullo,svoju najradikalniju knjigu,roman-eksperiment u kojem se bavi mračnim vizijama terorizma i društva na ivici nuklearne apokalipse koristeći pritom zbunjujuće i nepredvidive narativne strategije. Artur Lundkvist,član Nobelovog komiteta za književnost povodom ovog romana izjavljuje: "U ovoj knjizi pisac kao da je htio da nadmaši sve svoje prethodnike u superrealizmu. Bulatović ostavlja daleko iza sebe pisce kao što su Celine i Genet, Arabal i Burroughs. Njegova mašta prevazilazi sve do sada poznate granice..."