Wp/cnr/Manastir Vranjina

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Manastir Vranjina

Manastir sv. Nikole na ostrvu Vranjini podigao je Sava Nemanjić, arhiepiskop srpskih i pomorskih zemalja u prvoj polovini XIII vijeka. U njegovoj osnivačkoj povelji pominje se prvi zetski episkop Ilarion Šišojević. Na osnovu povelje saznaje se da se manastiru daje prostor oko rijeke Plavnice, koji se dariva od žičkog vlastelinstva, jer se ovo područje prethodno nalazilo u njegovom vlasništvu 1220. godine. Običaj da se vranjinskom crkvi daju posjed nastavljen je i dalje, štoe se vidi na osnovu srednjovjekovnih dokumenata, koje zbog mjesta nastanka nose naziv Vranjinske povelje. Posljednji zapis iz ovog korpusa je iz 1527. godine, kada se spominje Skender-beg Crnojević, sin Ivana Crnojevića. Manastir je imao značajnu ulogu u razvoju srednjovjekovne države Zete. Ovdje se 6. septembra 1455. godine sakupilo 51 opština Zete na čelu sa Stefanom Crnojevićem, koja je priznala vlast Venecije. Kultno mjesto doživjelo je razaranje, kada je vojska osmanskog carstva 1843. godina porušila zdanje. Knjaz Nikola I Petrović na mjestu starog 1886. godine podigao je novi manastir.

Poveznice edit

Izvori edit

  • B. Šekularac, Vranjinske povelje, XIII-XV vijek, Leksikografski zavod Crne Gore, Titograd, 1984.
  • I. Božić, Istorija Crne Gore knjiga 2 tom 2, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1970.