Istorijat edit
Manastir Ždrebanik je podignut 1818. godine, na temeljima većeg i starijeg hrama.
Izgrađen je kao jednostavna jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i kampanjelom-zvonikom na preslicu. Građen je od dobro obrađenog i kvalitetnog kamena slaganog u djelimično pravilne slogove.
Način-stil gradnje je tradicionalan i u skladu sa vremenom gradnje.
Osvještao ga je mitropolit cetinjski Petar I Petrović Njegoš.
Polovinom XIX stoljeća izgrađeni su konak (na istočnoj strani) i jedna prizemna zgrada-kuća izdužene osnove (na zapadnoj strani).
U manastiru je bila monaško-bogoslovska škola.
Nekoliko puta je paljen i pljačkan, a 1876.god. razorili su ga Turci.
Na zapadnoj strani je 1926.god., dozidana priprata nad kojom je izgrađen zvonik kvadratne osnove.
Nije pošteđen ni u II svjetskom ratu.
Manastirska crkva sanirana je sredinom 80-tih godina XX stoljeća.
Od 1991-ve god., počinje se sa izvođenjem velikih i neprimjerenih građevinskih radova.
Opis edit
Manastir Ždrebanik je, do prije dvije i po decenije, skladno i snažno dominirao dijelom Bjelopavlićke ravnice na kojem je izgrađen - vizuelno identifikujući okolni prostor.
Pomenuta dominantnost, koja je stvarala osobenu sliku u konkretnom pejzažu, nije »postizana« veličinom manastirske crkve, jer ona sama po sebi - nije velika, već:
- naglašenim (ali ne i prenaglašenim) volumenom kampanjela-zvonika;
- ukupnim njezinim proporcijama - i prije svega
- što je u ravnici, koja je okružuje, »ka' na pjat (ili dlan)«, »spokojno« postojala, imajući svoj prostorno-arhitektonski značaj.
Taj značaj joj je bio dat, jer su naši stari majstori, »bez veljija planersko-urbanističko-arhitektonskija škola«, očigledno vodili računa, da samu crkvu ne zaklone i ne »zaguše« postavljanjem-odabirom lokacije i izgradnjom konaka (na istočnoj strani), ka' ni izgradnjom prizemne zgrade-kuće izdužene osnove (na zapadnoj strani).
Na taj način su joj sačuvali gore pominjanu dominantnost i »glavnu ulogu« u okviru cijeloga kompleksa manastira, jer su to, u konkretnom slučaju, prostorne mogućnosti itekako dozvoljavale.
Novoizgrađeni objekti (ograda sa »odbrambenom« kulicom-forticom i kulom-pirgom, »monumentalni novi konak«, šadrvan, ...), dograđnja i »rekonstrukcija« staroga konaka, - nemaju utemeljenja u crnogorskoj tradicionalnoj arhitekturi.
Poveznice edit
Izvori edit
Istraživački rad arch. Miodraga Bajkovića