Wp/cnr/Lekcionar Kotorske biskupije

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Lekcionar Kotorske biskupije

U Petrogradu je otkriven dragocjeni kotorski rukopisni zbornik iz 1090–1124. godine, Lekcionar i pontifikal Kotorske biskupije[1], koji sadrži razna službena akta Biskupije i crkvene tekstove. Lekcionar je na str. 3r – 66v, a Pontifikal na str. 67r – 177v.

Iz toga je zbornika D. I. Sindik izvukao za ediciju Književnost Crne Gore jevanđelja: Matije, koje je bolje razrađeno no Jovanovo (koje se, takođe, nalazi u zborniku); zapis kotorskoga episkopa Grimoalda (koji vjerno oslikava nepoštovanje vatikanskih propisa, pored ostaloga i celibata i vjenčavanja u crkvi) te očenaš kao jednu od molitava koje prate ceremonijal sazivanja i održavanja crkvenoga sabora koji saziva nadležni episkop. D. I. Sindik naglašava da su uza svaku molitvu data i tumačenja, tako da se time bliže oslikava crkveni život u Kotoru na prijelazu iz XI u XII vijek. Pored zapisa episkopa Grimoalda, koji je zanimljiv za istoriju kotorskoga društva, najviše nas privlači jevanđelje po Matiji, jer su se iz takvih jezgara razvile crkvene drame, u nas poznate kao crkvena prikazanja, u Italiji kao sacre rappresentazioni, a u Francuskoj kao mysteres. Zanimljivo je da se već u naslovu ne pominje jevanđelje nego Isusovo stradanje po Matiji: Passio Domini nostri Ihesu Christi secundum Matheum.

Crkva je zabranjivala takve dramatizacije jevanđelja, svakako u strahu od vulgarizacije. Treba izvesti Isusa na scenu, pa prikazivati kako ga muče, iako je on Sin Božji, i suočiti se s negodovanjem pûka koji to gleda: zašto Bog ne pomogne Sinu? I to je, zaista, rizično. Ali, dok je pravoslavna crkva u toj zabrani bila dosljedna, pa smo ostali bez pravoslavne crkvene drame, dotle je to katolička crkva službeno zabranjivala, i 1215. i na Tridentskom koncilu (1545), ali je u praksi ipak tolerisala. A u obnovi takve predstave – Napokonje večere – u Perastu, u novije vrijeme, Isusa je tumačio sâm župnik. Shvatilo se, naime, da su takve dramatizacije ipak uticale na bogobojažljivi i ośetljivi pûk, koji je s Majkom Božijom na sceni plakao za Isusom.

Izvor edit

  • Radoslav Rotković, Istorija crnogorske književnosti, knj. II, ICJK, Podgorica, 2012.

Reference edit

  1. http://www.kotorskabiskupija.me/biskupija/povijest/