Kučko-pipersko-bratonožićka govorna grana govorna je grana jugo-istočnih crnogorskih govora.[1]
Obuhvata govore tri crnogorska plemena Kuča, Pipera i Bratonožića.
- Akcenatski je sistem dvočlan s očuvanim predakcenatskim i postakcenatskim dužinama. Na potonjemu slogu mogu se naći oba silazna akcenta – bez obzira na to je li taj slog otvoren ili zatvoren. Npr. sestrȁ, sestrê; trāvȁ, trāvê; potȍk, potȍka; nārȍd, nārȍda. Klasično je stanje poremećeno u obodnim selima, pa se u selima prema Podgorici javljaju likovi tipa sȅstra, a u selima koja se graniče s Bjelopavlićima tráva.
- Vokalski sistem karakteriše pet standardnih vokala (a, e, i, o, u), vokalno r (dugo i kratko) i specifičan alternant poluglasnika ae.
- Stara grupa ьl dala je dugo ae, a grupa al (> ao) dala je dugo a (rȅkāe – čitâ).
- Dugo jat dalo je ije a kratko je, s izuzecima koji su opšti na nivou skupine jugoistočnih crnogorskih govora.
- Konsonant h je ili izgubljen (lâd, samorȁnica) ili zamijenjen uglavnom sa v (duvân, suvotȁ). Na stabilniju poziciju f u kučko-bratonožićkoj u odnosu na pipersku oblast uticala je činjenica što se u toj prvoj f javlja u opoziciji sa v.
- Konsonanti ś i ź stabilan su dio fonološkog sistema. Konsonant з uglavnom je nepoznat.
- Finalno ć i đ zamijenjeni su sa j, npr. dôj, mȍj, kȕj, gȍj.
- Sonanti j i v nestabilniji su no što je to inače pojava u širemu području.
- Jekavska je jotacija obuhvatila sve poznate kategorije. Izražena je jotacija labijala.
- Suglasničke grupe st, št, zd na kraju riječi uprošćene su dosljednim gubljenjem posljednjega člana.
- Kučki govor (a preko njega i bratonožićki, o kojemu nauka pośeduje vrlo oskudne podatke) razlikuje se unekoliko od piperskoga zbog direktnoga kontakta s albanskom jezičkom teritorijom, a osobito zbog crnogorsko-albanskoga bilingvizma u toj oblasti koji je bio prisutan skoro do u naše doba. Tako u govoru Kuča dolazi do nazalizacije poluglasnika tipa rȅkāen, umekšavanja l ispred vokala prednjega reda (zĺīkȍvaec) ali i šire (Ĺākȍ), grupe pc < ps, pč < pš, kč < kš (ĺȉpcāt, pčȅnica, lȁkče), desonorizacije finalnih konsonanata (ńegȍf, grât, drûk, prīlȁs, grȍp). Bratonožićki govor po mnogočemu čini prijelaz između kučkoga i piperskoga, što je uslovila njegova teritorijalna pripadnost.
- Grupe rj, čj, žj, šj javljaju se bez j (rečȉca, nārȕče, ostȍže, mȉšī).
- Enklitički oblici ni, vi / ne, ve javljaju se u dativu i akuzativu zamjenica mi, vi a enklitički oblik ju u akuzativu zamjenice ona.
- Ustaljeni su tzv. duži oblici zamjeničko-pridjevske promjene.
- Redovno je dvâš, trîš u značenju dvaput, triput.
- Aorist i imperfekat su frekventni.
- Upotreba akuzativa umjesto lokativa uz glagole mirovanja te genitiva množine s prijedlogom po umjesto lokativa obilježje je i ovoga govora.
- Upotrebljava se često i zašto u značenju zato što.
Literatura edit
- Adnan Čirgić: Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, Cetinje, 2017.