Wp/cnr/Krivošije

Krivošije su kraško planinsko područje iznad Risna u Boki kotorskoj, na oko 1000 m n.v., površine nešto veće od 100 km2. To je zaravan na istočnim ograncima masiva Orjena, koja se graniči s Katunskom nahijom na istoku i na jugu s Bokom.

Krševiti kraj

Područje obiluje izrazitim oblicima dubokog krša. U vrijeme ledenog doba znatan dio Orjena bio je zahvaćen glacijacijom. Od središnjeg Orjena spuštale su se ledenjačke doline prema Grahovskom i Dragaljskom polju, koja su danas pokrivena flucioglacijalnim nanosom, debelim i do 10 m. Najveća zaravan na Krivošijama je Dragaljsko polje. Planine na području Krivošija su pretežito pokrivene bjelogorčnom šumom (bukvom i dr.), a na Orjenu su očuvane i šume bora munike.

Naselja

Naselja u Krivošijama su Crkvice (Gornje i Donje), Ledenice, Dragalj, Han, Malov Dô, Knežlaz, Poljice i Zvečava. Ova sela čine male grupe kuća koje su, prilagođavajući se konfiguraciji terena, podignute bez naročitog reda. Danas je većina sela skoro napuštena. Krivošije su rtom Pazua podeljene na Gornje i Donje Krivošije.

Nekadašnjih sedam živih naselja u kojima su još 1953. godine živjela 1053 stanovnika doživjelo je izrazitu depopulaciju zbog iseljavanja iz privredno-socijalnih razloga. Godine 2003. ovdje je ukupno živjelo 186 stanovnika.

Klima

Klima na Krivošijama je izmjenjeno - sredozemna (subsredozemna, submediteranska), karakteristična po obilnoj količini padavina zimi, u jesen i u proljeće. U kasnu jesen padne i do 2000 mm vode u samo nekoliko dana. Ljeta su topla, sunčana i s manje padavina.

Izvor vode Sopot veći dio godine nije aktivan, međutim nakon obilnih kiša na planinama u zaleđu, on se aktivira i ispušta vodu na 20 m iznad Kotorskog zaliva.

Crkvice (940m n.v.) imaju tip klime vlažna sredozemna planinska klima, prosječnu godišnju količinu padavina 4926 mm i prosječno oko 70 dana pod snijegom. Obližnji Risan (0m n.v.) ima 3500 mm padavina i prosječno 2 dana pod snijegom, a Zubački kabao, najviši vh Orjena (1894m n.v.) oko 6250 mm padavina i prosječno 140 dana pod snijegom.

Poput većeg dijela istočne obale Jadrana i ovo je područje s čestom pojavom vjetrova bura i jugo. Snažni hladni naleti bure najviše se javljaju tokom hladnijeg doba godine (zima, rano proljće) i najsnažniji su prema Risanskom zalivu. Jugo, kao topli južni vjetar koji duva od mora ka kopnu, donosi obilne padavine, obično u jesen i u proljeće.

Usprkos obilnim padavinama, u ovome kraju nema izvorske, odnosno žive vode, pa su stanovnici gradili bistijerne đe bi prikupljali kišnicu.

Istorija kraja

Krivošija se u pisanim izvorima prvi put pominju, prema nekim izvorima, u izvještaju mletačkog zapovjednika u Risnu, Angela Gonema, iz 1686. godine, u kome se spominje 15-20 kuća u Krivošijama.

Kroz Krivošije su u antičko i srednjovjekovno doba prolazili značajni putevi, o čemu svjedoče i ostaci popločanog puta u dubodolini Lupoglava.

Otomansko doba

Krivošije su se nalazile na teritoriju nekadašnje turske nahije Riđani i dijelom Dračevice. Riđani, srednjovjekovni Vlasi, smatraju se precima Krivošijana. Zbog učestalih sukoba i miješanja s crnogorsko-hercegovačkim plemenima, Riđani polako nestaju. Istraživanja plemena Krivošija pokazuju da se od 1430. do 1500. godine znatan broj stanovnika plemena odselio u Boku Kotorsku. Seobe su nastavljene i u vrijeme turske vladavine. Krivošije u tom razdoblju sudjeluju u ustancima plemena Nikšića i podlovćenske Crne Gore. Tada se u ove krajeve doseljavaju izbjeglice bratstava iz Kuča, Bjelopavlića, Pješivaca i iz okoline Cetinja. Od tih doseljenika razvijaju se u Krivošijama bratstva: Bojanići, Samardžići, Radojičići, Vučurovići, Ristelići, Vodovari i drugi.

Mleci

Turci vladaju Krivošijama do 1684. godine, kada područje nakon Kandijskog rata (1645.-69.) pripada Mletačkoj Republici, kao dio Mletačke Albanije (tal., Albania Veneta).

Pripadnici Krivošijskih bratstava su oko 1710. godine potpuno išćerali Turke iz Krivošija i tako je nastao slobodni teritorij "Kneževina Krivošije", na tromeđi između Otomanskog Carstva, Mletačke Republike i Crne Gore, koja je postojala sve do 1882.god.

Pod Mlecima Krivošije ostaju sve do propasti Venecije 1797. godine, kada prelaze u sastav Austro-Ugarske.

Pod Francuzima

Od 1807. Krivošije pripadaju Francuskoj, od 1813. Crnoj Gori. Bečkim kongresom 1814. godine, Krivošije su ponovo pod austrougarskom kontrolom iz to u sastavu austrijske krunske zemlje Dalmacije. Vuk Karadžić je zabilježio da je 1834. u Krivošijama bilo oko 250 kuća i 1.200 duša, svi grčkog zakona.

Krivošijani sve do 1882. godine nisu priznavali ničiju vlast, niti su ikom odgovarali za svoj rad osim svome plemenu. Nisu priznavali ničije zakone osim svog međusobnog dogovora. Porez nikome nisu plaćali, niti vojsku ičiju služili.

Prvi krivošijski ustanak

U 19. stoljeću je izbilo par pobuna lokalnog stanovništva, od kojih je vjerojatno najpoznatija ona iz 1869. godine - Prvi krivošijski ustanak.

Krivošijski ustanak je okončan 1.1.1870, a izbio je zbog odluke austrijskih okupacijskih vlasti da uvedu vojnu obvezu za stanovnike toga kraja. Beč je nakon tromjesečnih borbi prihvatio da amnestira sudionike ustanka, oslobodi stanovništvo vojne obveze, dozvoli slobodno nošenje oružja i nadoknadi materijalnu štetu.

Drugi krivošijski ustanak

Takođe su se godine 1875. dragovoljci iz Krivošija priključili pobunjencima u Hercegovačkom ustanku (Nevesinjska puška, Bosansko-hercegovački ustanak). Austrougarske snage 1881. ugušile i Drugi krivošijski ustanak nakon čega je carska vlast odmah počela pacificirati ovo područje velikim ulaganjima u ogromni fortifikacijski sistem čiji je cilj bila zaštita od cnogorskih i ruskih aspiracija prema Boki Kotorskoj. Aktivnostima je upavljao tadašnji zapovjednik vojnog područja, Stjepan barun Jovanović (rođen u Pazarištu kod Gospića). Još i danas postoje ostaci austrijskih utvrđenja, posebno oko Crkvica, i brdskih puteva koji su služili za snabdijevanje.

Austrougarska vlada ovim krajem sve do 1918. godine kada je formirana Jugoslavija.

Drugi svjetski rat

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Krivošije su bile četničko uporište. Lokalni trgovac Miloš Kovač organizovao je naoružanu grupu od 80-ak ljudi koja je napadala parizanske snage na okolnom području. Godine 1944. komunisti Herceg-Novog u Krivošijama osnivaju dva partizanska odreda. U septembru iste godine 10. brigada NOV-a u Krivošijama vodi borbe koje su uticale na situaciju u Bokokotorskom zalivu i Paštrovićima.

Poveznice

Izvori

GRGUREVIĆ, Tomislav; Crna Gora i Bokeljski ustanak 1869. godine- Feljton iz lista Republika, objavljen krajem 2007.
KOSTIĆ, Lazo M; Stogodišnjica I [i.e. prvog] Krivošijskog ustanka, 1869-1969: istorijska i pravna rasprava; Iskra, 1970.
LUKOVIĆ, Niko; Boka Kotorska: kulturno-istoriski vođ; Narodna knjiga, 1951.
RADOJIČIĆ, Branko; Krivošije i Grahovo - novi putevi za nove šanse razvoja