Jaroslav Čermak (Prag, 1. septembar 1831 - Pariz, 23. april 1878) je češki slikar, poznat po slikama istorijske tematike. Mnoga njegova djela izložena su u Narodnoj galeriji u Pragu.
Biografija
editJaroslav Čermak je rođen 1. septembra 1831. u Pragu, u porodici praškog ljekara. 1847. godine se upisao na prašku akademiju umjetnosti. Smatrajući da će se svoju slikarsku tehniku bolje usavršiti u inostranstvu, 1848. putuje po Njemačkoj i Belgiji. U Briselu je izložio svoju sliku Slovački iseljenici, koja je privukla pažnju belgijskog kralja Leopolda I.
Zajedno sa Františekom Rigerom i Springerom proputovao je Holandiju, prešao u Francusku i nastanio se u Parizu.
Od 1858. počeo je da se zanima slovenstvom, pa je najprije obišao Moravsku i predio oko Tatri u Slovačkoj, a nakon toga obišao je Hrvatsku, Dalmaciju, Hercegovinu i Crnu Goru, u kojoj je sakupio veliki broj narodnih nošnji, oružja i alatki. Potom se vratio u Pariz đe stiče svoju slikarsku posebnost i to prije svega platnima sa crnogorskom tematikom. Bile su to vizije romantičara iz Crne Gore, dosanjane u Parizu, velike priče malobrojnog naroda.
Jaroslav Čermak je umro 23. aprila 1878. u Parizu.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Ziška i Prokop ćelavi čitaju Bibliju na bojnim kolima, Pjesnik Lomnicki pjeva na praškom mostu, Starojevrejsko groblje u Pragu, Normanski ribari čitaju evanđelje, Prizor iz reformacije u Češkoj poslije Bitke na Bijeloj Gori, Otmica, Roblje, Husiti pred Naumburgom, Ranjeni Crnogorac, Prenos slika iz crnogorskog dvora, Povratak crnogorskih izbjeglica 1877., Hercegovačko roblje vraća se na svoja zgarišta, Crnogorka na ljubavnom sastanku, Crnogorska mati.
Ulica u Podgorici, u mjesnoj zajednici Zagorič, na śednici Skupštine Glavnoga grada, 30. septembra 2005. godine, dobila je naziv Ulica Jaroslava Čermaka.
Crna Gora
editNajznačajniji dio Čermakovog opusa vezan je za Crnu Goru, pa je i njegovo mjesto u razvoju crnogorske umjetnosti i njenom usmjerenju na evropsku umjetnost XIX vijeka jedinstveno. Uveo je romantizam u crnogorsku likovnu umjetnost i ovjekovječio mnoge trenutke iz života Crne Gore. Isto tako, nesumnjiv je uticaj Čermaka na crnogorske portretiste.
Njegov rad na afirmaciji Crne Gore u svijetu ište trajno poštovanje Crnogoraca (Mladen Lompar)
1862. godine je učestvovao u krvavim borbama oko Cetinja protiv Turaka i za to učešće nagrađen je medaljom za hrabrost. Vizije borca za crnogorsku slobodu vojnika na bojnom polju 1862. godine, u najkrvavijem ratu Crnogoraca sa Turcima, koji su na samom pragu najmanje evropske prijestonice vršili posljednje pripreme za njeno uništenje.
Tih je dana uradio i sliku Prenos slika iz crnogorskog dvora, amblem crnogorske državnosti i duhovnosti. Više od bilo kakve studije, ovaj likovni zapis sažima najljepše osobine Crnogoraca. Slika kojom je ovjekovječio dramatične trenutke iznošenja umjetničkih dragocjenosti iz Dvora pred naletom Omer-pašine vojske i njihovo sklanjanje na Njeguše, te portreti članova dinastije Petrović, portreti Crnogorki i portreti crnogorskih junaka.
Njegova najzapaženija slika Ranjeni Crnogorac plod je sudjelovanja u borbi, kada ga je zapanio ležeran odnos Crnogoraca prema bliskoj smrti. Uradio je u više replika: u Dubrovniku, u Rimu i u Parizu, đe je 1863. izložio na salonu. Ondašnji pariški „Journal des débats“ objavio je kritiku: Lik ranjenog Crnogorca je biljur slikarske umjetnosti. U cijelom skupu likova je pravo blago originalnosti, noviteta i dosad nama nepoznatog - što prevazilazi našu običnu rutinu. Izrada je precizna, čvrsta, ozbiljna i iznad svega impresivna. Slika Ranjeni Crnogorac (koja je zahvaljujući reprodukcijama bila mnogima dostupna i posebno omiljena u Crnoj Gori) bila je u mislima Anastasa Bocarića za platno „Crnogorci na straži“ (Državni muzej na Cetinju).
Izvori
edit- Svjetlosti naosa, Mladen Lompar, Matica crnogorska, proljeće 2012 [1]