W.Wilson šalje povjerenika u Crnu Goru
editPredśednik USA W. Wilson je imenovao za svog povjerenika potpukovnika Shermana Milesa sa zadatkom da provjeri istinitost tvrdnji mnogih o situaciji u Crnoj Gori nakon tzv. Podgoričke skupštine i neuspjelog Božićnog ustanka. Zgodno je bilo što je u to vrijeme Miles bio stacioniran sa američkim snagama duž istočne jadranske obale. Britanski ministar vanjskih poslova, lord Balfour, i britanski državni sekretar Lansing također su tražili pojašnjenje kako bi izvještaji sadržali informacije ne samo o crnogorskom otporu vojnom prisustvu Srbije, već i o "navodnom masakru Albanaca u Crnoj Gori". Pozivajući se na britanske izvore, Lansing je putem veze obavjestio Milesa da je "u Gusinju, Plavu i drugim crnogorskim lokalitetima bilo, navodno, terora i ubistava od strane srpskih vojnika i srpskih agenata, čija je politika izgleda bila istrebljenje albanskih stanovnika u regiji". Informacije o nasilju srpskih trupa i zavedeni teror su, činilo se, stvorile situaciju u kojoj je politička sudbina Crne Gore kao posebnog ili čak autonomno-političkog entiteta najednom postala potpuno neizvjestna. Skoro je nezamislivo da je Gerald Wellesley, koji je samo nekoliko mjeseci prije bio dio onoga što je bila većina u Ministarstva vanjskih poslova kao protivnici Nikole I, komentarisao da "jedina nada za Crnu Goru sada leži u (ovoj) komisiji." Inače, istakao je Gerald Spicer, "Crnogorci će ... ostati na milost i nemilost Srbima". Pitanje "maltretiranja Crnogoraca od strane Srba" bila je tema rasprave na sastanku Vijeća četvorice 17. Maja 1919. Dogovoreno je da se prekine diskusija do prijema izvještaja anglo-američke komisije.je Dogodilo se, iz nepoznatih razloga, da dva komesara nijesu pripremili jedan jedinstveni izvještaj, već su napisali odvojene. Miles, čiji su izvještaji bili usmjereni prema Parizu i Mirovnoj konferenciji, odmah nakon što je utvrdio činjenice u Crnoj Gori, prvi je dostavio svoje nalaze u pisanom obliku. Dana 19. i 21. maja je podnio dva dugačka pismena izvještaja, prvo o opštim političkim prilikama u Crnoj Gori (uključujući pitanja srpskih zlostavljanja Crnogoraca), drugi po pitanju navodnog srpskog masakra Albanaca u Crnoj Gori. Dana 24. maja Miles je dao usmeni sažetak njegovog nalaza povjereniku opunomoćenika američke delegacije (u kojoj nije bio predśednik Wilson) i, kada je pitan, također je dao konkretne preporuke.
Prvi izvještaj - zaključci i preporuke
editNeki od zaključaka Milesa u vezi s političkom situacijom u Crnoj Gori bili su sljedeći:
1. "Vrlo je vjerovatno da je rezultat (izbora za Podgoričku Skupštinu nov 1918.) posljedica vojne moći (srpskih snaga) i djelovanja vladajuće stranke (Miles ne navodi koje). U svakom slučaju, prosrpska stranka je osvojila na izborima vlast, formirala vladu, i zatvorila lidere opozicionih partija .... Srbi su izvršili miran državni udar, i smijenjeni su svi crnogorski zvaničnici. Zemlja je sada nominalno pod vlašću "ministra delegata" iz Beograda, koji je rođeni Crnogorac, ali koji je obrazovan i koji je živio čitav svoj život u Srbiji .... Tu je i na Cetinju general-major iz Srbije, koji mi je nagovijestio da je on ... stvarni guverner Crne Gore".
2. "U suśedstvu Antivarija [Bar] postoje male grupe slabo naoružanih crnogorskih rojalista koji su, uz pomoć lokalnih Albanaca, suprostavljeni snagama vlade Srbije i savezničkim vojnicima na obali".
3. “Bilo bi apsolutno nemoguće utvrditi stvarne političke želje Crnogoraca , osim pod britanskom ili američkom okupacijom zemlje .... Kako izgleda da je to praktično nedopustivo , smatram da je najbolje rješenje crnogorskog problema priznanje od strane velikih sila Crne Gore u Jugoslovenskoj državi , uz garancije Jugoslavije da će se lokalna autonomija dati Crnoj Gori i biti poštovana . Praktično je sigurno da bi čak i pod tim uslovima Srbi koristili sredstva represije i političke kontrole u Crnoj Gori , ali , s druge strane , teške mjere represije nikada se neće isplatiti Srbiji , jer se radi o ratobornim , planinskim ljudima. Vjerujem da bi u relativno kratkom vremenu Crnogorci došli do političke stabilnosti i da bi zemlja kao cjelina profitirala od uključivanja u Jugoslaviju od direktnog kontakta sa civilizovanijim narodima jugo-slavenske države".
4. "Postoje dva druga rješenja. Jedno od njih je da se napusti Crna Gora i ostavi u potpunosti pod srpskom kontrolom, što bi bio politički zločin. Drugo je rad na obnovi Crne Gore kao nezavisne države. Mislim da bi ovo drugo rješenje bilo velika greška, zbog toga što je Crna Gora planinska zemlja koja geografski ne ispunjava uslove za samoodrživu nezavisnost, a ne postoji ni mogućnost da se formira vlada za nezavisnu Crnu Goru, osim dinastije kralja Nikole. Naravno, nemoguće mi je bez plebiscita da znam šta crnogorski narod stvarno misli o kralju Nikoli, ali sve indicije izgleda pokazuju da je on diskreditovan i prezren od strane većine svog naroda ...".
Drugi izvještaj
editU svom drugom izvještaju od 21. maja u vezi pitanja navodnih srpskih zločina nad Albancima koji žive u Crnoj Gori, Miles navodi sljedeće:
1. “Obostrano je priznato da je do neprijateljstva u stvari došlo između "srpsko - crnogorskih elemenata" (uključujući jedinice vojske Srbije) i albanskih civila , pogotovo u vrijeme Podgoričke skupštine u novembru 1918 . Albanski izvori su izvijestili o masakru u okruzima Podgor , Plav , Gusinje i Rožaj” . Prema Milesu , "Albanci navode da u 15 sela u okrugu Rugova nije žive duše ostalo . Osam stotina ljudi je masakrirano , ne računajući ljude koji su pružali otpor .... U Plavu i Gusinju 333 žena , djece i staraca je masakrirano". Srpsko - crnogorski zvaničnici demantuju navode o masakrima ili djelima terora , rekli su Milesu da je ubijeno oko 100 ljudi kada su Albanci pružali otpor "legalnoj vlasti" i da su žrtve podjednake i kod “Srbo-Crnogoraca” i Albanaca . "Osim za jednu ili dvije Albanke koje su slučajno poginule u borbi u selima" , izvijestio je Miles , "oni negiraju da je bilo nenaoružanih Albanaca koje su bile žrtve".
2. Prema Milesu, "detalji afere, pa čak i odgovornost za otpočinjanje neće vjerojatno nikada biti određena nepristrasno ... Ali je neupitna činjenica da sada postoje između 2.000 i 2.500 albanskih izbjeglica iz Crne Gore koji su sada u blizini Skadra, i nesumnjivo mnogo više u planinama. Amerikanci, Britanci, Francuzi i Talijani su viđeli ove ljudi kako odlaze kao izbjeglice iz svoje zemlje noseći sa sobom samo odjeću u kojoj su bili. Najodvratnija je glupost koju “Srbo-Crnogorci” govore da su ovi Albanci, koji su oduvijek živjeli u okviru granica Crne Gore, napustili svoje domove i imovinu i pobjegli u vrijeme najveće zime, a da nijesu bili prisiljeni na to. Ništa osim sile, uz najstrašnoji teror, nije moglo proizvesti rezultate koji su proizvedeni. Niti je sasvim vjerojatno da bi Srbo - Crnogorci, bez pomoći Srba, mogli prisiliti Albance da odu van."
3. "Po slici koju mi dala britanska misija u Skadru [Albanija] procjena je da je između 18.000 i 25.000 ubijenih Albanaca, dok je albanska procjena 30.000 ubijenih. Ali nema nikakve sumnje da je ubijeno na stotine, ako ne i na hiljade Albanaca, i da je većina, ako ne i svi, istjerani iz svojih domova".
4. Miles je predložio da se u crtanju granica između Albanije i Crne Gore (ili nove jugoslavenske države u cjelini) "geografske karakteristike moraju uzeti u obzir i nijednoj strani ne treba dati prednost na osnovu onoga što urade u toku rata". Prema njegovim rečima "južni Sloveni i Albanci su bitno različiti, pa čak i puni antagonizma u svim karakteristikama da je nemoguće očekivati da će živjeti u miru unutar iste političke granice ni za mnogo budućih generacija".
Milesov izvještaj otišao predśedniku Wilsonu 30. maja.