Ivan Broz (Klanjac, 21. 1. 1852. – Zagreb, 9. 12. 1906) hrvatski je filolog.
Biografija
editIvan Broz rođen je u Klanjcu, 21. januara 1852.[1] Bio je sestrić poznatoga kanonika dr Frana Ivekovića. Godine 1885. Matica hrvatska povjerila mu je redakciju Zbornika narodnih pjesama, a 1892. postao je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (današnja HAZU). Zadatak redakcije zbornika narodnih pjesama Broz je shvatio ozbiljno, pa je radi veće preciznosti želio ispitati narodne govore krajeva iz kojih su prikupljene pjesme. Tako je stigao i u Crnu Goru, obišao barski kraj i o njemu ostavio vrlo sažetu studiju Zamjena poluglasnika u govoru barskome. Živio je kratko, ali je ostavio trajan pečat u filologiji. Poznat je prije svega kao autor fonološkoga Hrvatskoga pravopisa, koautor Rječnika hrvatskoga jezika (s F. Ivekovićem, koji je nastavio Brozov posao nakon njegove smrti) i Crtica iz hrvatske književnosti. Osim proučavanja poluglasnika u govoru barskome zadužio je montenegristiku i time što je u okviru svojega doktorata o upotrebi imperativa koristio i jezik crnogorskih književnika – Stefana Mitrova Ljubiše, Petra II Petrovića Njegoša, Vuka Vrčevića te jezik crnogorske usmene književnosti. Put Ivana Broza u Crnu Goru, Bosnu i Dalmaciju koštao ga je zdravlja. Umro je 25. decembra 1893. godine.
Literatura
edit- Adnan Čirgić, Dijalektolozi i crnogorski jezik (do sredine XX vijeka), ZUNS, Podgorica, 2014.