Ignjacije Martinović odnosno Ignacije Dominik Martinović (Pešta, 20. jula 1755. – Pešta, 20. maj 1795.), naučnik, filozof, jakobinski revolucionar i hrvatski književnik iz Mađarske. Martinović je porijeklom Crnogorac. Njegov đed je napuštio rodno selo Bajice (nadomak Cetinja) i zajedno s Arsenijem III Čarnojevićem pošao za Ugarsku.
Smatra ga se dijelom budimskog kruga franjevačkih pisaca.
Biografija
editBio je pripadnik franjevačkog reda, a potom svjetovni sveštenik. Zaređen je u Iloku 1772. godine. Doktorirao je u Budimu 1778. godine. Profesor je filozofije i matematike u franjevačkom samostanu u Pešti te profesor fizike na Akademiji u Lavovu i prvi dekan tamošnjeg Filozofskog fakulteta. Akademske godine 1779–1780. odlukom Josipa Jakošića, 31. avgusta 1780. godine, premješten je sa cijelom svojom klasom na filozofski fakultet u Brodu na Savi đe predaje akademske godine 1780-1781. U Osijeku 1781.godine štampa svoje djelo Systema universae philosophiae.
Od 1791. se pod uticajem ideja Francuske revolucije počinje baviti politikom i javno deklariše kao ateist. U spisu Status Regni Hungariae iz 1792. godine razradio je plan o reformi ustava, zalažući se za dvodomni sistem, uklanjanje klera iz svih svjetovnih službi, sekularizaciju crkvenih imanja i izjednačavanje prava svih ljudi bez razlika u vjeri i narodnosti. Njegovo političko djelovanje popraćeno je brojim kontroverzama i nejasnoćama, posebno veze s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem. Nakon što je u Beču 1794. organizovao dva tajna politička društva (Društvo reformatora i Društvo slobode i jednakosti), uhapšen je kao jakobinac i osuđen na smrt. Smaknut je 20. maja 1795. na Krvavoj poljani u Pešti, s grupom urotnika, jer je htio "sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku". Nakon toga je Slobodno zidarstvo bilo zabranjeno u čitavoj Austriji i Ugarskoj. Jedna masonska loža u Budimpešti nosi danas ime po njemu.
Poveznice
editIzvori
editA. Sekulić, Hrvatska filozofska učilišta u Podunavlju u razdoblju od 17. do 19. st, 1981.