Wp/cnr/Homogena Srbija

< Wp | cnr
Wp > cnr > Homogena Srbija

Centralni nacionalni komitet

edit

U avgustu 1941. godine, na Ravnoj gori, Draža Mihailović, čije se ravnogorsko četništvo počelo pojavljivati i oficijelno predstavljati kao "Jugoslovenska vojska u otadžbini", a on kao njen vrhovni komandant, obrazovao je Centralni nacionalni komitet, sastavljen od ličnosti koje su imale izvjesnog "ugleda" u predratnom političkom i javnom životu. Među njima su bili dr Stevan Moljević, advokat iz Banjaluke, sastavljač projekta "Homogena Srbija", dr Mladen Žujović, poručnik u rezervi, beogradski advokat i član Republikanske stranke, zatim Dragiša Vasić, srpski književnik i drugi. Ovo političko tijelo trebalo je da stane iza Mihailovićevih odluka, iako je u svemu imao bezrezervnu podršku izbjegličke vlade.

Homogena Srbija

edit

Homogena Srbija je projekat od prije rata, tačnije iz vremena stvaranja Jugoslavije, kasnije potvrđen od Srpskog kulturnog kluba, obnovljen, dograđen, prilagođen uslovima i vremenu, inoviran od strane Stevana Moljevića. Projekat nosi datum 30. juni 1941, a mjesto nastanka je Nikšić.

Projekat "Homogena Srbija" predviđao je da teritoriju "velike Srbije" sačinjavaju predratna teritorija Srbije, proširena nekim prigraničnim djelovima teritorije Bugarske, dijelovi śeverne Albanije, teritorija Crne Gore i istočne Hercegovine. Na zapadu je trebalo da u "srpsku oblast uđu", pored teritorije Vrbaske banovine, "śeverna Dalmacija, "srpski dio" Like, Korduna, Banije i dio Slavonije". Na śeveru je trebalo da se srpskoj oblasti pripoji "Baranja s Pečujem i istočni Banat sa Temišvarom i Rešicama". Jugoslavija bi, tako, trebalo "biti uređena na federativnoj osnovi sa tri federalne jedinice srpskom, hrvatskom i slovenačkom (Srbija, Hrvatska i Slovenija)". Do etnički čiste "velike Srbije" došlo bi se tako što bi se izvršilo preseljenje stanovništva sa jedne na drugu teritoriju, Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja". Bio je to jedini put "da se izvrši razgraničenje" i time "otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini", zapisao je Moljević.

Umjesto preseljenje - uništenje

edit

Ujesen 1941. kada su ostvareni kontakti između Mihailovića i Moljevića, dolazi do radikalizacije zacrtanih stavova u projektu. Neke Moljevićeve postavke, po Mihailovićevom poimanju projekta, dobivaju jasniji i radikalniji smisao. Tako se pojavljuje izraz "čišćenje teritorije", odnosno "čišćenje državne teritorije". To podrazumjeva ne samo preseljenje naroda razmjenom teritorije, već i njegovo "uništenje" primjenom najsurovijih i drastičnih mjera, metodom ubijanja ili klanja "nenarodnih manjina i nenacionalnih elemenata". Pod udar je prvo trebalo da dođe "čišćenje Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa". Smatralo se da je to potrebno zbog stvaranja koridora između Srbije, Crne Gore i srpskih krajeva u zapadnom dijelu Jugoslavije, do linije: Sušak - Karlovac - Zagreb. Zamašnije akcije "čišćenja" uslijedile su u jugoistočnoj Bosni krajem 1941. i u drugoj polovini l942, a onda u istom prostoru i u dijelu Sandžaka, početkom 1943. godine. Bilo ih je takođe u drugoj polovini 1942. u dolini Neretve. Takvim programom bilo je osuđeno na progon ili nestanak više od 2.500.000 pripadnika nesrpskog stanovništva.

Prvi dio, dokument br.4 - Instrukcija Draže Mihailovića Pavlu Djurišiću. Metod klanja se naročito odnosio na pripadnike muslimanske manjine. Zaharije Ostojić je 1. januara 1943. pisao Mihailoviću: "Pitanje muslimana moramo rješavati na razne načine u raznim krajevima. Sandžaklije se moraju klati" (Prvi dio, dokument br. 33). "Čišćenje" teritorije u Bosanskoj krajini bilo je rezervisano za četnike pod komandom popa Djujića. (Arhiv VII, Ča. k. 151, reg. br. 5/3).

Četnički pokolji u pljevaljskom kraju, bili su najmasovniji četnički zločin tokom Drugog svjetskog rata. U ovoj operaciji uništenja ubijeno je više hiljada žitelja pljevaljskog, čajničkog i fočanskog kraja. Četnički vođa, Draža Mihailović je tada boravio u Crnoj Gori pod italijanskom zaštitom. Januara 1943. naređena je mobilizacija četnika za četvrtu osovinsku ofanzivu protiv partizana. Mihailović je u tome vidio priliku da usput "očisti" muslimansko stanovništvo. On je naredio crnogorskim četnicima pod vođstvom Pavla Đurišića da krenu ka Bosni, preko Sandžaka, usput "čisteći" sve pred sobom.

Poveznice

edit

Izvori

edit
  • Dokumenti o kolaboraciji četnika sa fašistima, Dr Branko Latas
  • Stenogrami sa suđenja Draži Mihailoviću