Wp/cnr/Hana Skalova

< Wp‎ | cnrWp > cnr > Hana Skalova

Češka naučnica Hana Skalova je bila nastavljač uzorne slavističke tradicije koju su začeli njeni zemljaci u 19. vijeku. Njen naučni doprinos je ogroman i neprolazan. Ona je na 32 mape sakupila i rasporedila preko deset hiljada slovenskih toponima u Polablju i Pomorju na śeveru Evrope. Činila je to na područjima gdje su stoljećima živjela slovenska plemena Veleti i Obodriti, koja su germanizovana tokom 12. i 13. vijeka. Na tom prostoru danas se nalaze njemački gradovi Hamburg, Magdeburg, Brandenburg i drugi.

Pouzdani temeljEdit

Istraživanje Hane Skalove osobito je značajno zbog okolnosti što u vezi starih Slovena postoji “arheološka praznina”. Njihov način sahranjivanja bio je krajnje nepogodan da bi grobnice opstale do današnjeg doba i poslužile kao pouzdan trag arheolozima u rekonstruisanju načina života i pravaca migriranja. Međutim, Sloveni su se prilikom migriranja isticali u temeljitom prenošenju toponima i hidronima iz starog kraja na nova područja. Ta slovenska sklonost da prilikom migriranja prenose toponime i hidronime iz starog kraja, zahtijeva obuhvatne i precizne popise slovenskih toponima, koji nadalje omogućavaju etimološke analize i uočavanje sličnosti naziva mjesta i rijeka na udaljenim područjima - kao što je to slučaj sa Polabljem i Pomorjem na śeveru Evrope i područjem Crne Gore, gdje sve iskri od podudarnosti. Istraživanje Hane Skalove je u tom smislu bilo pouzdan naučno-metodološki temelj za dalju potragu.

Radoslav RotkovićEdit

Na toj osnovi je djelovao crnogorski slavista Radoslav Rotković, uočavajući ključne toponomastičke paralele. Tako u polapsko-pomorskom arealu svoje toponomastičke pandane imaju nazivi Podgorica, Cuce, Plavnica, Pomorje, Zeta, Gradac, Komarno, Papratno, Ceklin, Cetinje, Rovca, zatim nazivi za Moračane, Bjelice, Bajice, Rudine, Riječani, Lješani, Brda, Trebješani i itd. Ovo obilje paralela (860) po Radoslavu Rotkoviću jasno ukazuje na prenošenje putem seobe. Drugačije se ne mogu objasniti tolike podudarnosti na tako velikom rastojanju, posebno ako se uzme u obzir da su reljefi Crne Gore i Polablja veoma različiti i da ispitivani areali ne spadaju ni u isto botaničko područje. Pored toga, Rotković skreće pažnju na još jednu pojavu. Sa mapom toponima i hidronima u Polablju koju je uporedio sa nazivima u današnjoj Crnoj Gori i bližoj okolini, srpski istoričar Relja Novaković je 1977. dao dvostruko zanimljiv materijal. Ne samo da su brojni toponimi bili istovjetni već su mnogi bili – jednako raspoređeni! “Sa našim dopunama, po Hani Skalovoj otkriva se mnogo veći stepen podudarnosti u oba pravca. U sredini plemenskog područja Moračana nalazi se Gorica, pod njom – Podgorica, južno od Podgorice – Plavnica, pritoka Labe, zatim jedna od brojnih Crmnica (Černica). Uz Podgoricu je i – Lužnica, kao i u Crnoj Gori, i Gorska (župa u Dukljanina). Śeverno od Podgorice su – Riječani, Tušina, a śeveroistočno – Nudoljska rijeka, čime je Nudo “premješten”, što je izuzetak koji potvrđuje pravilo. Dalje ka śeveroistoku nalazimo Crno jezero, kod Postdama Pješivce, a dalje nalazimo na Kopanik (danas: Kopenick) kao Copanico kod Skadra... vidimo još ove zanimljive toponime: Bandići, Gentha, Plavy, Žabekuk, Lijeskov, Morana (Moransko kopito, Moranski brod, Moran na Skadarskom jezeru!) … Kokoti, Kuče, Zetin, Nevesinje, Lastva, Trebinje, Sitnica, Lijeska, Lubnica, Rovce, Bychori ... Karuč kao na Jezeru, Krupac kao kod Nikšića, Kamenica, Zverin kao na Lovćenu (Zvjerinac), Pijesky (Pijeske na Jezeru), Kanja, (Kanjoši u Paštrovićima), Stan (Stanjevići), Bardo, Golešin, Rogov”, kaže Rotković.

ReferenceEdit