Wp/cnr/Govor mržnje

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Govor mržnje

Govor mržnje se najopštije može definisati kao izražavanje koje sadrži poruke mržnje ili neptrpjeljivosti prema nekoj rasnoj, nacionalnoj, etničkoj ili vjerskoj grupi ili njenim pripadnicima. Govor mržnje obuhvata i govor koji je usmjeren u cilju proizvođenja mržnje i netrpjeljivosti prema polu i seksualnoj opredijeljenosti, prema različitom političkom i drugom mišljenju kao i nacionalnom i društvenom porijeklu.

Povelja Ujedinjenih nacija edit

Povelja Ujedinjenih nacija, usvojena 1945. godine, u tački (c) člana 55. obavezuje sve članice na poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez razlikovanja rase, pola, jezika ili vjere.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima UN edit

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima UN u članovima 1. i 2. svim ljudima jamči slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, pol, jezik, vjera, političko ili neko drugo opredijeljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status.

Pakt o građanskim i političkim pravima edit

Države danas imaju i zakonsku obavezu da sankcionišu govor mržnje što proizilazi iz međunarodnim standarda ljudskih prava, prije svega člana 20. st. 2 Pakta o građanskim i političkim pravima (1966) u kome se kaže: Zakonom će se zabraniti svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje predstavlja podsticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje. U Opštem komentaru br. 11. koji se odnosi na članak 20. Pakta dodatno se pojašnjava da član 20. može potpuno stupiti na snagu samo ako postoji (nacionalni) zakon iz kojeg je očito da su opisana propaganda i zagovaranje u suprotnosti sa javnom politikom, i ako postoje prikladne mere sankcioniranja u slučaju kršenja tog zakona (CCPR General comment 11. 29/07/83.).

Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije edit

Osnovni dokument UN u borbi protiv rasizma i diskriminacije je Međunarodna konvecnija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1965) kojom je između ostalog utvrđeno: Države članice osuđuju svaku propagandu i sve organizacije koje se rukovode idejama ili teorijama zasnovanim na superiornosti neke rase ili grupe koje ugrožavaju lice izvjesne boje ili izvjesnog etičkog porijekla ili koje žele da opravdaju ili podrže svaki oblik rasne mržnje i diskriminacije. One se obavezuju da bez odlaganja usvoje pozitivne mjere koje imaju za cilj da ukinu svako podsticanje na takvu diskriminaciju, ili na svako djelo diskriminacije. Naročito se obavezuju:

  1. da utvrde kao krivično djelo svako širenje ideja zasnovanih na superiornosti ili rasnoj mržnji, svako podsticanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva djela nasilja, ili izazivanja na takva nasilja, uperena protiv svih rasa ili pomoći rasističkim aktivnostima, podrazumijevajući tu i njihovo finansiranje;
  2. da izjave da su nezakonite i da zabrane organizacije i aktivnosti organizovane propagande i svaku drugu vrstu propagandnih aktivnosti koji podstiču na rasnu diskriminaciju i koji je pomažu, kao i da izjave da je učešće u ovim organizacijama ili u njihovim aktivnostima kažnjivo djelo;
  3. da ne dozvole javnim vlastima niti javnim nacionalnim ili lokalnim ustanovama da podstiču na rasnu diskriminaciju ili da je pomažu.

U sklopu pozitivnih antidiskriminaciskih mjera, države članice moraju putem sudova i drugih državnih institucija osigurati odštetu osobama koje su oštećene rasnom diskriminacijom (član 6.), dok obrazovne, informativne i kulturne institucije trebaju poduzeti mjere za borbu protiv predrasuda i promovisati razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među narodima i rasnim i etničkim grupama (član 7.). Ove su mjere detaljno razrađene u UNESCO-voj Deklaraciji o rasi i rasnim predrasudama iz 1978. godine.

Druga dokumenta edit

Osim ovim dokumentima, koji imaju obavezujuću pravnu snagu za države koje su ih ratifikovale, pa i za Crnu Goru, postoje i drugi dokumenti UN, različite pravne snage, koji se odnose na spriječavanje diskriminacije, kao na primjer Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, Deklaracija o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju religije ili vjere, Principi UN o starijim licima, Deklaracija o pravima mentalno zaostalih osoba, Deklaracija o pravima invalida, Konvencija o statusu izbjeglica i dr.

Crnogorsko zakonodavstvo edit

Ustav edit

U Ustavu crne Gore se zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije članom ( Prvog dijela, koji kaže:

Zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu.
Neće se smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju.
Posebne mjere se mogu primjenjivati samo dok se ne ostvare ciljevi zbog kojih su preduzete.

U drugom dijelu Ustava, pod Ljudska prava i slobode, Osnov i jednakost, član 17. kaže:

 Prava i slobode ostvaruju se na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma. Svi su pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo.

U članu 18, Rodna ravnopravnost, piše:

 Država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti.

U članu 46. Ustava Crne Gore, Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, kaže se:

 Svakome se jemči pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, kao i pravo da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu da, sâm ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovijedima, običajima ili obredom.
 Niko nije obavezan da se izjašnjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima.
 Sloboda ispoljavanja vjerskih uvjerenja može se ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite života i zdravlja ljudi, javnog reda i mira, kao i ostalih prava zajemčenih Ustavom.

O odjeljku 5, Posebna - Manjinska prava, Zaštita identiteta, u članu 79. piše:

 Pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemče se prava i slobode koja mogu koristiti pojedinačno i u zajednici sa drugima:
 1) na izražavanje, čuvanje, razvijanje i javno ispoljavanje nacionalne, etničke, kulturne i vjerske posebnosti;
 2) na izbor, upotrebu i javno isticanje nacionalnih simbola i obilježavanje nacionalnih praznika;
 3) na upotrebu svog jezika i pisma u privatnoj, javnoj i službenoj upotrebi;
 4) na školovanje na svom jeziku i pismu u državnim ustanovama i da nastavni programi obuhvataju i istoriju i kulturu pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica;
 5) da u sredinama sa značajnim učešćem u stanovništvu organi lokalne samouprave, državni i sudski organi vode postupak i na jeziku manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica;
 6) da osnivaju prosvjetna, kulturna i vjerska udruženja uz materijalnu pomoć države;
 7) da sopstveno ime i prezime upisuju i koriste na svom jeziku i pismu u službenim ispravama;
 8) da u sredinama sa značajnim učešćem u stanovništvu tradicionalni lokalni nazivi, imena ulica i naselja, kao i topografske oznake budu ispisani i na jeziku manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica;
 9) na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije;
 10) na srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave;
 11) na informisanje na svom jeziku;
 12) da uspostavljaju i održavaju kontakte sa građanima i udruženjima van Crne Gore sa kojima imaju zajedničko nacionalno i etničko porijeklo, kulturno- istorijsko nasljeđe, kao i vjerska ubjeđenja;
 13) na osnivanje savjeta za zaštitu i unapređenje posebnih prava.

Krivični zakon edit

U Krivičnom zakoniku uglavnom je sankcionisano ponašanje u skladu sa međunaropdnim dokumentima, pa se u Članu 370 pod Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje kaže:

  1. Ko javno podstiĉe na nasilje ili mrţnju prema grupi ili ĉlanu grupe koja je odreĊena na osnovu rase, boje koţe, religije, porijekla, drţavne ili nacionalne pripadnosti, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
  2. Kaznom iz stava 1 ovog ĉlana kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili znaĉajno umanjuje teţinu kriviĉnih djela genocida, zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i ratnih zloĉina uĉinjenih protiv grupe ili ĉlana grupe koja je odreĊena na osnovu rase, boje koţe, religije, porijekla, drţavne ili nacionalne pripadnosti, na naĉin koji moţe dovesti do nasilja ili izazvati mrţnju prema grupi lica ili ĉlanu takve grupe, ukoliko su ta kriviĉna djela utvrĊena pravosnaţnom presudom suda u Crnoj Gori ili meĊunarodnog kriviĉnog suda.
  3. Ako je djelo iz st. 1 i 2 ovog ĉlana uĉinjeno prinudom, zlostavljanjem, ugroţavanjem sigurnosti, izlaganjem poruzi nacionalnih, etniĉkih ili vjerskih simbola, oštećenjem tuĊih stvari, skrnavljenjem spomenika, spomenobiljeţja ili grobova, uĉinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
  4. Ko djelo iz st. 1 do 3 ovog ĉlana vrši zloupotrebom poloţaja ili ako je usljed tih djela došlo do nereda, nasilja ili drugih teških posljedica za zajedniĉki ţivot naroda, nacionalnih manjina ili etiĉnih grupa koje ţive u Crnoj Gori, kazniće se za djelo iz stava 1 ovog ĉlana zatvorom od jedne do osam godina, a za djelo iz st. 2 i 3 zatvorom od dvije do deset godina.

Poveznice edit

Izvori edit

  • Povelja Ujedinjenih nacija
  • Pakt o građanskim i političkim pravima
  • Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije
  • Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije
  • Ustav Crne Gore
  • Krivični zakon Crne Gore