Dolinsko je južni ravni dio Prekomurja u Istočnoj Sloveniji na lijevoj obali rijeke Mure. Iz geografskog gledišta nije samostalno od suśednog Ravenskog dijela Prekomurja. Zbog dijalekatskih i istorijskih uzroka se računa za zasebnu podregiju. Drugi je njegov naziv Dolenje Ravensko. Prekomurski narodni jezik ga zove Markovsko ili Markasto, jer u prošlosti je bilo vrlo često ime Marko na ovom području.
.jpg)
.jpg)
Narječje, koje ovđe govoriju je jako slično kajkavštini (osobito suśednomu međimurskomu govoru). Dolinska naselja su pripadla od srednjeg vijeka do 1777. godine zagrebačkoj biskupiji, zbog toga je bio moćan kajkavski uticaj na Dolinsko, iako i na Goričkom i Ravenskom takođe koristili kajkavski književni jezik, dok nije nastao samostalan prekomurski književni jezik u 18. vijeku.
Na Dolinskom nije pustio korijena protestantizam (luteranizam) nek na Goričkom i Ravenskom. Ovđe su svi ljudi katolici.
Na istočnom dijelu Dolinskog, u Lendavi i okolini živi mađarska manjina i takvi Slovenci, koji govoriju primorsko slovenačko narječje. Ovi su naseljenici došli nakon prvog svjetskog rata iz Italije. Autohtonsko slovenačko ljudstvo, koje govori prekomurski jezik živi na zapadnom i srednjem dijelu Dolinskog.
Naselja Dolinskog: Banuta, Beltinci, Benica, Bratonci, Brezovec, Brezovica, Čentiba, Dokležovje, Dolga vas, Dolgovaške Gorice, Dolina pri Lendavi, Dolnji Lakoš, Gaberje, Gančani, Gomilica, Gornji Lakoš, Hotiza, Ižakovci, Kamovci, Kapca, Kot, Lendava, Lendavske Gorice, Lipa, Lipovci, Mala Polana, Melinci, Mostje, Nedelica, Odranci, Petišovci, Pince, Pince - Marof, Radmožanci, Renkovci, Trimlini, Turnišče, Velika Polana.
Izvori edit
- Melik, Anton (1957): Štajerska s Prekmurjem in Mežiško dolino, Ljubljana: Slovenska Matica
- Sever, Bela (1990): Pomurje A-Ž, Murska Sobota: Pomurska Založba
- Zorko, Zinka (2009): Narečjeslovne razprave o koroških, štajerskih in panonskih govorih, Zora 64. Bielsko-Biała, Budapest, Kansas, Maribor, Praha