Crtica je oblik pripovjedne proze koji odlikuje sažetost i kratkoća pripovijedanja, u kome su obično date samo naznake nekog događaja ili književnog lika.
Zbog malog obima, za ovaj oblik je karakterističan manji stepen beletrizacije stvarnosti te odsustvo elemenata pjesničke organizacije jezika.
Crtica pośeduje neke od elemenata koje nalazimo u oblicima narodne književnosti i anegdoti, dok je u širem smislu slična skici. Veoma je korišćena u XIX vijeku, nalazimo je kod Čehova, a posebno postaje popularna u periodu avangarde zbog pogodnosti za satiru i parodiju kada je koriste Harms, Bulgakov, Matavulj itd.
Izvori edit
- Tanja Popović: Rečnik književnih termina, Logos Art, Beograd, 2010, 114-115.