Wp/cnr/Crnogorski Praviteljstvujući senat

< Wp‎ | cnrWp > cnr > Crnogorski Praviteljstvujući senat

Senat, kao vrhovni sud u zemlji osnovao je Vladika Rade 1831. godine. Organizacija sudstva bila je jednostavna. Primitivne sudije bili su stotinaši (u doba knjaza Danila desečari), kapetanski sudovi bili su prvostepeni, a Senat vrhovni sud. Pisanih zakona za primitivne sudove nije bilo, a nije ih bilo ni za kapetanske. Za Senat postojao je (u rukopisu) »Zakonik opšti crnogorski i brdski« Mitropolita Petra I iz god. 1798. Ovaj zakonik bio je na snazi sve do god. 1855., kad je knjaz Danilo izdao svoj Zakonik.

Stupanjem na presto kneza Nikole ukinuti su desečarski sudovi i ostali samo kapetanski i Senat. Kapetani, pored sudijske dužnosti, bili su i organi izvršne vlasti i vojno-upravni organi. Nema sumnje, da su sudili više po zdravoj pameti, no po kakvom običajnom pravu. Sto kapetan nije mogao sam presuditi pozivao je za savjetnike plemenske glavare, a možda i druge pametne ljude. U ostalom, oni nijesu ni sudili kakve velike prestupe, a većinom sve njihovo suđenje svodilo se na to, da parničare izmire. Sto nije mogao kapetan svršiti - pa i ako je bilo u njegovoj kompetenciji - on je parničare sa sprovodnim aktom upućivao Senatu.

Kapetani su sve svoje presude slali Senatu. Da li je kapetanska osuda bila odmah izvršena, ili ju je trebao potvrditi Senat, to se ne zna, jer ni na jednoj kapetanskoj presudi nema senatske aprobacije. Vjerovatno je da su kapetani slali svoje presude Senatu stoga, da bi Senat imao sva dokumenta u rukama, ako bi se osuđeni žalio.

Kapetani su mogli i da kazne globom. Kapetanski sudovi funkcionisali su sve do kapitulacije Crne Gore. Istina, još 1879. djelokrug njihovoga rada je smanjen (te godine osnovani su oblasni sudovi), oni su sudili u građanskim sporovima do 100 perpera i rješavali sporove o smetanju pośeda i o pomeđaškom poslužju. Po krivičnoj nadležnosti sudili su istupe protiv imanja do 200 perpera i proste uvrede.

Senat nije bio samo vrhovni sud, on je u isto vrijeme pored vladara bio vrhovna državna uprava za sve građanske i vojničke poslove. Senat je imao u rukama i državnu kasu, a isto tako i magazine za sve državne potrebe.

Naloge za isplatu davali su pojedini senatori i knez. Senat je pomagao i književnost. Senat je imao u rukama i slagališta, no ne samo municije i žita, no i drugih sitnih stvari. Osim ovoga Senat je izdavao pod zakup sve monopole i izdavao na kontrakt mnoge poslove. Tako su izdavana na godinu dana spirituozna pića i striktno određene cijene po oki. Izdat je pod zakup magazin »zobi za strance«.

Senat je dalje sastavljao budžet. Prihodi i rashodi dijelili su se u dvije grupe: državni i praviteljstveni. Od ovih ·budžeta sačuvan je pođekoji u arhivi Senata, pa se ne može dati godišnji pregled. Senatu su kapetani donosili daciju, polagali račune od svojih globa, sva nadleštva uopšte koja su prihodovala, slala su izvještaje i novac Senatu.

No pored svega toga, ipak, glavni posao Senata bio je sudski. Da bi pravda bila onakva kako treba, Senat je strogo pazio na rad kapetanskih sudova, koji su u prvoj instanci vodili išljeđenje i dostavljali Senatu krivice, za koje nijesu imali kompetenciju suđenja. Za kapetane su birani najviđeniji ljudi u plemenu; na pismenost se nije pazilo, bilo ih je i nepismenih, a i oni, koji su bili pismeni, tako su slabo pisali, da se veoma teško snaći u njihovim hijeroglifima. Za najmanju grješku Senat je kažnjavao kapetane globom.

ReferenceEdit