Wp/cnr/Blažo Janković, general-pukovnik

< Wp‎ | cnr
Wp > cnr > Blažo Janković, general-pukovnik

Rođen je 21. marta 1910. godine u selu Drušići kraj Cetinja u porodici Sava Jankovića.

Biografija edit

Za revolucionarni radnički pokret opredijelio se kao gimnazijalac, radi čega je bio izvođen pred sud i odstranjivan iz škole. Na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu nastavio je politički rad, pa je 1935. godine primljen za člana SKOJ-a, a ubrzo i Komunističke partije Jugoslavije. Kao član SKOJ-a i KPJ, sudjelovao je u mnogim demonstracijama i drugim akcijama koje su vodili prokomunistički orijentisani studenti. Zbog takvog rada bio je više puta zatvaran, a jednom je bio i protjeran sa fakulteta sa zabranom prava studiranja u trajanju od dvije godine. Ova kazna mu je kasnije ukinuta. Radio je u ilegalnoj štampariji Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije u Beogradu. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, a završio je i Školu rezervnih oficira.

Ustanak, Drugi svjetski rat edit

Nakon povratka u svoj rodni kraj maja 1941. godine, odmah se uključio u pripreme za oružani ustanak... U svom rodnom kraju jedan je od organizatora Trinaestojulskog ustanka 1941. Prvo je bio komandir gerilskog odreda, a u Pljevaljskoj bici, komandir čete. Na dan formiranja Četvrte proleterske crnogorske brigade imenovan je za komandira voda, a zatim je u njoj bio komandir čete, kamandant bataljona i komandant brigade. Za vrijeme rata bio je komandant vojne, brigade i divizije. Tokom Trinaestojulskog ustanka bio je komandir Drušićko-prevlačkog odreda. Kao komandir čete u Pljevaljskoj bici, cijeli je dan u gradu vodio borbu, a krajem dana izveo je četu u polazni položaj. Posebno se istakao pri napadu i zarobljavanju broda „Skenderbeg“ na Skadarskom jezeru početkom 1942. godine. Takođe se istakao u borbama prilikom povlačenja partizanskih snaga iz Crne Gore, u borbama za Bugojno, Kupres i Jajce 1942. godine. U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, na čelu čete ušao je u Tvrđavu u Jablanici, a istakao se i u borbama za Konjic, gdje je bio ranjen. Za vrijeme Pete neprijateljske ofanzive, istakao se u borbama oko Kolašina i na Sutjesci. Za vrijeme protivofanzive u istočnoj Bosni 1943. godine, istakao se u borbama na Sjetloni i Ozrenu, a kao starješina i borac u borbama oko Kolašina krajem 1943. i u staroj Crnoj Gori početkom 1944. godine. Za vrijeme pohoda Druge divizije u Srbiju 1944. godine istakao se pri pokušaju forsiranja Ibra kod Uvca, na Meloća-brdu, komunikaciji Užice  Kremna, na Maljenu i Povlenu, Jelovoj gori, komunikaciji Prijepolje  Sjenica i u drugim borbama. Kao starješina istakao se i za vrijeme prodora Operativne grupe divizija iz Crne Gore u Srbiju, ljeta 1944. godine, u oslobađanju Brusa, Kuršumlije, Kruševca, forsiranju Zapadne Morave i razbijanju oko 10.000 četnika, te u oslobađanju Trstenika i Kraljeva. Kratko vrijeme bio je i načelnik štaba 2. proleterske divizije od početka decembra 1944. do sredine januara 1945. godine. Komandant je divizije u periodu januar  maj 1945. godine. Kao komandant Sedamnaeste divizije NOVJ istakao se u mnogim poduhvatima u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji, kada je odigrao značajnu ulogu u zarobljavanju njemačkih i kvislinških snaga.

Poslijeratni period edit

Nakon rata bio je u Jugoslovenskoj narodnoj armiji kao načelnik uprave u Glavnom štabu, pomoćnik načelnika Generalštaba, načelnik inžinjerije i načelnik Vojno-povijesnog instituta JNA. Završio je Višu vojnu akademiju i Kurs operatike u JNA. Imao je čin general-pukovnika JNA. Aktivna vojna služba mu je prestala 1965. godine. Obavljao je važne partijske funkcije, bio je: sekretar stanice Generalštaba, sekretar Odbora, član Opunomoćstva Centralnog komiteta KPJ u JNA, predśednik Kontrolne komisije Opunomoćstva do 1965. godine. Osim toga je bio i predśednik i osnivač Jugoslovenskog društva za puteve, predśednik Vijeća na Prirodno-matematičkom fakultetu itd. Umro je 4. februara 1996. godine u Beogradu.

Odlikovanja edit

Nosilac je Partizanske spomenice 1941, dva Ordena za hrabrost i ostalih jugoslovenskih i stranih odlikovanja, među kojima je bugarski Orden za hrabrost četvrtog reda. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 10. jula 1953. godine.

Poveznice edit

Izvori edit

  • Martinovic, Srdja, Crnogorska vojna elita JNA ‎1943-1992, Matica, br. 70, Podgorica, 2017, str. 543-658.