Skadarski sandžakbeg Ali Memibegović je u martu 1603. godine pokušao da upadne u Crnu Goru iz pravca Podgorice. Crnogorski glavari su zatražili pomoć od kotorskog providura poručujući „da su svi do žena spremni da uzmu oružje u ruke“. Početkom juna 1603. Memibegović je sa nekoliko stotina ljudi krenuo ka Crnoj Gori preko Lješkopolja. Crnogorci su ga u velikom broju dočekali na brdima i nanijeli mu težak poraz. Ubijeno je preko osamdeset turskih vojnika. Ali-beg je ranjen kopljem, dok je njegov ćehaja poginuo (Istorija Crne Gore, Knjiga treća, Tom prvi, 1975, 97).
Marijan Bolica edit
Ovu bitku opisuje i Marijan Bolica. Kaže da je Ali-beg stigao u Podgoricu sa oko tri hiljade ljudi u namjeri da silom sakupi “uobičajeni danak od onih iz Crne Gore koji mu nije bio uručen”. Za tu priliku “pozvao je i Kuče, brđane”. Potom je “prešao rijeku Moraču i stigao u Lješkopolje da bi ušao u Crnu Goru”. Nakon stupanju na tlo Lješkopolja, popalio je sela Goricu i Stanjeviće. Iza toga je prešao rijeku Sitnicu, ali ga je dočekala “ujedinjena” crnogorska vojska. Moguće je da je to bilo neđe na brdskim stranama poviše Bera. Turci su razbijeni i natjerani u bijeg, a Ali-beg je ranjen kopljem i jedva je izvukao živu glavu “zahvaljujući dobrom konju”. Crnogorskoj sablji nije uspio da umakne njegov zamjenik (ćehaja) “veoma hrabar čovjek”. Tom prilikom nastradalo je prema Bolici “oko stotinu Turaka ... a da im nije pomogao mrak noći koja se spuštala, loše bi prošao i ostatak njegove vojske” (Opis Skadarskog sandžakata, u Fransoa Lenorman, „Turci i Crnogorci“, CID, Podgorica, 2002, 284).
Poveznice edit
Izvori edit
- Istorija Crne Gore, Knjiga treća, Tom prvi, 1975.
- Opis Skadarskog sandžakata, u Fransoa Lenorman, „Turci i Crnogorci“, CID, Podgorica, 2002.