Bajka (stsl. bajati - pripovjedati) je pripovjetka sa elementima fantastičnog.
Prva naučna istraživanja bajki vezana su za braću Grim. Vuk Karadžić ih je nazivao ženskim pripovjetkama.
Teorija ovog žanra poseban značaj dobija u istraživanju V.J. Propa i njegovih sljedbenika u strukturalizmu. U knjizi Morfologija bajki (1928) Prop proučava bajke sa stanovištva značaja funkcija aktanta - junaka koji vodi radnju za dalji tok pripovjedanja, opisuje trideset i jednu funkciju koje uspostavljaju različite kompozicije.
U bajkama se prepoznaje težnja ka povratku ustaljenog reda stvari koji je na samom početku poremećen, pri čemu su junacima u djelu stavljena na raspologanje različita čudesna sredstva. Stvarno i nestvarno postavljeni su u istu prostornu i vremensku ravan. Nerijetko se naglašava apstraktni stil bajki zbog udaljenosti od stvarnosti, odsustva istorijske, vremenske dimenzije. Psihološki i emotivni razvoj likova/radnje nijesu svojstveni bajkama.
Primjer: crnogorska bajka Međedović.
Izvori edit
- Tanja Popović: Rečnik književnih termina, Logos Art, Beograd, 2010, 73