Antijunak (negativni junak) javlja se u književnim djelima kao nosilac osobina suprotnih onim koje junaka čine oličenjem vrlina i morala.
Antijunaka odlikuju negativna svojstva koja se ispoljavaju kroz njegovo djelovanje, prestupe i grijeh i obično ta djelovanja imaju važno mjesto u radnji djela.
Međutim, često se dešava da antijunakove mane u toku djela dobiju pozitivne aspekte. Naime, njegov karakter uglavnom se prikazuje sa posebnim ośećanjem i razumijevanjem zbog čega ga publika prihvata.
Primjer antijunaka svakako je Ljermontovljevo djelo Junak našeg doba đe glavnog junaka Pečorina vidimo kao dvojnu, dvoznačnu ličnost. Ipak, prve primjere ove vrste junaka nailazimo u antičkoj književnosti, a svaka naredna književna epoha imala ih je po nekoliko, neki od njih su: Servantesov Don Kihot, Sternov Tristram Šendi, Raskoljnikov kod Dostojevskog itd.
Izvori edit
- Tanja Popović: Rečnik književnih termina, Logos Art, Beograd, 2010, 44.