Akmeizam (gr. acme - vrh, najviši stepen razvoja) je ruski avangardni književni pokret nastao oko 1912-1913. godine iz literarnog kruga Pjesnički ceh.
Odlike edit
Jezgro ovog literarnog kruga činili su: N. S. Gumiljov, O. E. Mandeljštam, A. Ahmatova, S. M. Gorodecki, M. A. Kuzmin i dr. Oni su nastojali da u poeziji uspostave apolonijski princip jasnoće izraza što je podrazumijevalo njegovanje egzaktne riječi i povratak njenom tačnom značenju što je bio jasan uticaj klarizma.
Pripadnici ovog pokreta smatrali su da je umjetnost jasnoća i da joj pripadaju čisti, jasni i pravilni oblici, kao i da je materijalni svijet jedina realnost. Akmeisti su tako insistirali na kultu zemljaskog, iskonskog i biološkog.
Poetička načela akmeista presudna su bila za izbor tema, a svoje radove objavljivali su u publikacijama Apolon i Hiperboreja dok su kasnije pokrenuli sopstveni časopis Novi ceh pjesnika.
Pokret je prestao da postoji 1921. nakon smrti Gumiljova.
Izvori edit
- Tanja Popović: Rečnik književnih termina, Logos Art, Beograd, 2010, 23-24