Afektivno śećanje je termin vezan za naratologiju, odnosno za postupak pomoću kojega se spaja vrijeme u romanu sa doživljajem svijeta njegovih junaka.
Afekat je pojam koji potiče iz psihoanalize đe se upotrebljava od kraja XIX vijeka kako bi se njime označila naglašena, pojačana ośećanja. Riječ je o emotivnom iskustvu koje se zbog ponavljanja doživljaja i pratećih reakcija nagomilava u čovjekovom śećanju, otuda naslovni pojam označava nesvjesno i potisnuto śećanje čula, a ne razuma.
Afektivno śećanje u teoriji književnosti
editOvaj pojam najčešće se vezuje za tumačenje Prustovog romana U traganju za izgubljenim vremenom. Glavni junak romana Marsel, jednog tmurnog dana, depresivan, u svome domu pije čaj od lipe umačući u njega kolač sa bademom čiji ukus kod njega izaziva nenadanu promjenu emotivnog stanja jer ga vraća u đetinjstvo. Taj izgubljeni fragmenat ja nađen i sada ne živi u vremenu već postaje vanremenski.
Afektivno śećanje, takođe, omogućava udvajanje pozicije pripovjedača u vremenskoj, a ne u prostornoj ravni pa se naracija dijeli na ja koje pripovjeda i na ja o kojem se pripovjeda, što povezuje ovaj pojam i sa problemom fokalizacije.
Izvori
edit- Tanja Popović: Rečnik književnih termina, Logos Art, Beograd, 2010, 16-17.